Pitanje
Koje je značenje kršćanskog štovanja?
Odgovor
Značenje novozavjetne grčke riječi koja se najčešće prevodi „štovanje“ (proskuneo) jest „pasti pred“ ili „klanjati se pred“. Štovanje je duhovni stav. Budući da je to unutarnji, individualni čin, kršćani neprestano štuju Boga, sedam dana u tjednu. Kada se kršćani formalno okupljaju u štovanju, naglasak ipak treba biti na individualnom štovanju Gospodina. Čak i kao dio zajednice, svaki sudionik treba biti svjestan da Boga štuje na individualnoj osnovi.
Priroda kršćanskog bogoštovlja je iznutra prema van i ima dvije jednako važne osobine. Moramo štovati „u duhu i istini“ (Ivan 4,23-24). Klanjanje u duhu nema ništa s našim fizičkim držanjem. To je vezano za naše unutarnje biće i zahtijeva nekoliko stvari. Prvo, moramo se nanovo roditi. Bez Duha Svetoga koji prebiva u nama ne možemo odgovoriti Bogu u štovanju, budući da ga ne poznajemo. „Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega“ (1. Korinćanima 2,11b). Duh Sveti u nama je onaj koji daje energiju za štovanje, jer u suštini On proslavlja sebe, a svako istinsko štovanje proslavlja Boga.
Drugo, klanjanje u duhu zahtijeva um koji je usmjeren na Boga i obnovljen istinom. Pavao nas potiče: „prikažite tijela svoja kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu — kao svoje duhovno bogoslužje. I ne suobličujte se s ovim svijetom, nego se preobrazujte obnovom svoga uma“ (Rimljanima 12,1b. 2a). Tek kad se naši umovi promjene na način da nisu više usmjereni na svjetovne stvari, već na Boga, možemo štovati u duhu. Svakakve distrakcije mogu preplaviti naše misli dok pokušavamo slaviti i veličati Boga, ometajući naše istinsko štovanje.
Treće, možemo se klanjati u duhu samo ako imamo čisto, otvoreno i pokajničko srce. Kada je srce kralja Davida bilo ispunjeno krivnjom zbog njegovog grijeha s Batšebom (2. Samuelova 11), bilo mu je nemoguće štovati Boga. Osjećao je da je Bog daleko od njega i „neprestano je jecao“, osjećajući da ga je Božja ruka tištala (Psalam 32,3-4). No, kada je priznao svoj grijeh, zajedništvo s Bogom bilo je obnovljeno, a štovanje i slavljenje se iz njega izlijevalo. Razumio je da su „žrtve Bogu duh slomljen; srce slomljeno i skrhano“ (Psalam 51,17 VB). Slavljenje i štovanje Boga ne mogu doći iz srca koje je ispunjeno nepriznatim grijehom.
Druga osobina iskrenog štovanja jest da se to čini „u istini“. Svako štovanje Boga odgovor je na istinu, a što to može biti bolje mjerilo istine od Božje Riječi? Isus je rekao svome Ocu: „tvoja je riječ istina“ (Ivan 17,17b). Psalam 119 kaže: „Zakon je tvoj istina“ (stih 142b) i „Srž je riječi tvoje istina“ (stih 160a). Da bismo istinski štovali Boga, moramo razumjeti tko je On i što je učinio, a jedino mjesto na kojem nam se potpuno otkrio jest Biblija. Štovanje je izraz slavljenja iz dubine našeg srca okrenutog prema Bogu kojeg se razumije kroz Njegovu Riječ. Ako ne posjedujemo biblijsku istinu, ne poznajemo Boga i ne možemo ga istinski štovati.
Budući da su vanjski postupci u kršćanskom štovanju sekundarni, ne postoje pravila u vezi toga trebamo li sjesti, stajati, pasti, biti tihi ili glasno pjevati hvalospjeve u zajedničkom štovanju. Ove stvari treba odlučiti na temelju prirode određene zajednice. Najvažnija stvar jest da se klanjamo Bogu u duhu (u našim srcima) i u istini (u našim umovima).
English
Koje je značenje kršćanskog štovanja?
