Pitanje
Što Biblija kaže o spasenju kućanstva?
Odgovor
Spasenje kućanstva je ideja da se cijele obitelji ili kućanstva spašavaju odjednom. Spasenje čitave obitelji ostvaruje se po vjeri vođe obitelji. Ako se otac kao glava doma proglasi kršćaninom, a zatim upravlja kućanstvom na kršćanski način – članovi njegove obitelji automatski postaju kršćani, na temelju odluke njihova oca/supruga. Prema konceptu spasenja kućanstva, Bog spašava cijelu obiteljsku jedinicu, nije potreban individualni iskaz vjere.
Pravilno razumijevanje Biblije o učenju spasenja kućanstva mora krenuti od spoznaje što Biblija uči o spasenju općenito. Znamo da postoji samo jedan način spasenja, a to je po vjeri u Isusa Krista (Matej 7,13-14; Ivan 6,67-68; 14,6; Djela 4,12; Efežanima 2,8). Također znamo da je zapovijed vjerovanja usmjerena na pojedince, a čin vjerovanja osobni čin. Stoga spasenje može doći samo osobi koja osobno vjeruje u Krista. Vjerovanje u Krista nije nešto što otac može učiniti za sina ili kćer. Činjenica da jedan član obitelji ili kućanstva vjeruje, ne jamči da će vjerovati i ostali.
Sam Isus govori da evanđelje često dijeli obitelji. U Mateju 10,34-36 Isus kaže: „Ne pomišljajte da sam došao donijeti mir na zemlju: nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam razdvojiti čovjeka od oca njegova, i kćer od matere njezine, i snahu od svekrve njezine. I neprijatelji čovjeku bit će ukućani njegovi." Te riječi potpuno negiraju koncept spasenja kućanstva.
Ako se ljudi spašavaju kao pojedinci, kako onda trebamo tumačiti biblijske stihove koji naizgled sadrže obećanje o spasenju kućanstva? Kako možemo pomiriti potrebu da pojedinci trebaju vjerovati kako bi bili spašeni i stihove poput Djela 11,14? U tom stihu, Kornelije prima obećanje da će se njegov dom spasiti. Prije svega, kao i sa svakim biblijskim stihom, moramo razmotriti žanr ili vrstu knjige u kojoj se stih nalazi. U ovom slučaju nalazi se u Djelima, povijesnoj priči stvarnih događaja. Načelo koje se tiče biblijske povijesti glasi da se nijedan događaj ne može automatski primjenjivati na svaku situaciju. Na primjer, Samson je srušio gradska vrata od Gaze i odnio ih na brdo (Suci 16,3), ali to ne znači da ćemo, ako puštamo dugu kosu, moći izvesti slične snagatorske podvige. U Djelima 11, činjenica da je Bog obećao Korneliju da će se cijelo njegovo kućanstvo spasiti ne znači da isto obećanje univerzalno vrijedi za sva kućanstva za sva vremena. Drugim riječima, Djela 11,14 znači specifično obećanje određenoj osobi u određenom vremenskom trenutku. Moramo biti oprezni pri tumačenju takvih obećanja kao univerzalnih; ne smiju se odvajati od povijesnih pozadina.
Drugo, važno je kako je Bog ispunio svoje obećanje Korneliju. U Djelima 10, Kornelije prima Petra u svoj dom i kaže: „Sada smo dakle svi mi pred Bogom" (Djela 10,33). Drugim riječima, cijelo Kornelijevo kućanstvo okupilo se da čuje sve što će Petar propovijedati. Svi su čuli evanđelje i svi su se odazvali. Svi u Kornelijevu kućanstvu su povjerovali i krstili se (Djela 11,15-18). To je upravo ono što je Bog obećao. Kornelijev dom nije spašen jer je Kornelije vjerovao, već zato što su svi povjerovali.
Drugi stih koji nosi obećanje o spasenju kućanstva nalazi se u Djelima 16,31. Ovdje tamničar iz Filipa pita Pavla i Silu: „Gospodo, što mi valja činiti da se spasim?" A misionari odgovaraju: „Uzvjeruj u Gospodina Isusa Krista, i spasit ćeš se — ti i dom tvoj!" I ovo je obećanje dano određenom pojedincu u određenom kontekstu; međutim, ono sadrži dodatno obećanje koje je jasno univerzalno i obuhvaća sva vremenska razdoblja i kontekste. To obećanje nije u vezi spasenja kućanstva, već se sasvim slaže sa svim drugim stihovima u Bibliji koji govore o spasenju. To je obećanje da, ako vjerujete u Gospodina Isusa, „bit ćete spašeni". Također, spasenje je došlo u dom tamničara kao rezultat njihove poslušnosti Božjoj Riječi i individualnog odgovora po vjeri: Pavao i Sila „progovoriše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu" (Djela 16,32). Cijela je obitelj čula evanđelje. Svi su se spasili, baš kao što je Bog obećao, ali njihovo spasenje nije bilo zbog toga što su bili dio tamničarevog doma; bili su spašeni jer su povjerovali evanđelje za sebe.
Treći stih u Novom zavjetu koji neki koriste za učenje spasenja kućanstva je 1. Korinćanima 7,14: „Jer muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je mužem. Inače bi vaša djeca bila nečista, a sada su sveta." Ovaj stih naizgled uči da se bračni nevjernik može spasiti na temelju supružnikove vjere u Krista. Navodno će i njihova djeca biti sveta pred Gospodinom jer je spašen jedan roditelj. No taj bi zaključak bio u suprotnosti sa cjelokupnim učenjem Svetoga pisma. U tom kontekstu, riječ „posvećen" ne odnosi se na spasenje ili postajanje svetim pred Bogom. Umjesto toga, upućuje na svetost samog bračnog odnosa. Pavao je učio da kršćani ne bi trebali biti „nejednako ujarmljeni" s nevjernicima (2. Korinćanima 6,14). Neki su u crkvi strahovali da, budući da su bili u braku s nevjernicima, žive u grijehu – njihov je brak „nesvet", a njihova djeca iz tog saveza nezakonita. Pavao umiruje njihove strahove: vjernici koji su već u braku s nevjernikom trebaju ostati u braku sve dok nevjernik pristaje ostati u tom braku. Ne bi smjeli tražiti razvod; njihov bračni odnos je posvećen (svet ili odvojen u Božjim očima) na temelju vjere supružnika. Isto tako, djeca iz njihovog braka su zakonita u Božjim očima.
Činjenica da 1. Korinćanima 7,14 ne govori o spasenju kućanstva jasno se vidi u pitanju koje Pavao postavlja u 1. Korinćanima 7,16: „Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu?" Ako bi spasenje cijelog doma bilo istinito, žena bi se već spasila (na temelju spasenja muža); Pavao ne bi trebao govoriti o ženinom spasenju u budućnosti.
Biblija ne obećava spasenje kućanstva. Ali to ne znači da pobožni otac ili majka nemaju duboki duhovni utjecaj na djecu u toj obitelji. Vođa doma postavlja smjer za obitelj na mnoge načine, uključujući i duhovni. Moramo se ozbiljno nadati, moliti i raditi na spasenju naših obitelji. Mnogo puta Bog Abrahama postaje i Bog Sare, a potom i Izaka, te Jakova. Kao što je Charles Spurgeon rekao: „Iako milost ne teče u krvi, te obnova nije od krvi ni rođenja, vrlo često se dogodi da Bog pomoću jednog člana kućanstva privuče sebi i ostale. Pozove pojedinca, a zatim se njime služi kao nekom vrstom duhovnog mamca koji će ostatak obitelji uvesti u evanđeosku mrežu."
Engleski
Što Biblija kaže o spasenju kućanstva?
