Pitanje
Što je lako vjerovanje?
Odgovor
Spašeni smo milošću po vjeri (Efežanima 2,8). Neki iz toga zaključuju da ne postoji odgovarajuća potreba za predanim životom kršćanskog učeništva kao dokazom spasenja. Drugi mogu reći da je osoba spašena jer je izmolila molitvu – bez stvarnog osvjedočenja o grijehu i bez istinske vjere u Krista. Izreći molitvu je jednostavno, ali spasenje je puno više od izgovaranja riječi.
Većina rasprava je nepotrebna i temelji se na pogrešnom razumijevanju Pisama. Biblija je jasna da je spasenje samo milošću, samo po vjeri, samo u Krista. Vjera, dana kao dar od Boga, jest ono što nas spašava. Efežanima 2,10 govori o rezultatima spasenja: „Jer njegova smo tvorevina, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela koja unaprijed pripravi Bog da u njima hodimo." Umjesto da budemo spašeni nekim lakim činom vlastitih volja, spašeni smo rukom Boga Svemogućega, Njegovom voljom i za Njegovu korist. Njegovi smo sluge, a od trenutka spasenja po vjeri krećemo na put predodređenih dobrih djela koja daju dokaz tog spasenja. Ako nema dokaza o rastu i dobrim djelima, imamo razloga sumnjati da se spasenje uopće dogodilo. „No hoćeš li shvatiti, o čovječe isprazni, da je vjera bez djelā mrtva?" (Jakovljeva 2,20), a mrtva vjera nije spasonosna vjera.
„Samo vjera" ne znači da jedni vjernici slijede Krista u životu učeništva, a drugi ne. Koncept „tjelesnog kršćanina" kao zasebne kategorije neduhovnog vjernika, potpuno je nebiblijski. Takvo kršćanstvo kaže da osoba može primiti Krista kao Spasitelja putem vjerskog iskustva, ali nikada ne očitovati dokaz promijenjenog života. To je lažno i opasno naučavanje jer opravdava razne bezbožne stilove života: čovjek može biti nepokajani preljubnik, lažljivac ili lopov, ali on je „spašen" jer je izmolio molitvu kao dijete; samo je „tjelesni kršćanin". Biblija nigdje ne podržava ideju da pravi kršćanin može ostati tjelesan tijekom cijelog života. Umjesto toga, Božja Riječ predstavlja samo dvije kategorije ljudi: kršćane i nekršćane, vjernike i nevjernike, one koji su se poklonili Kristovom Gospodstvu i one koji to nisu (vidi Ivan 3,36; Rimljanima 6,17-18; 2. Korinćanima 5,17; Galaćanima 5,18-24; Efežanima 2,1-5, 1. Ivanova 1,5-7; 2,3-4).
Iako je sigurnost spasenja biblijska činjenica temeljena na Kristovom dovršenom djelu spasenja, svakako je istina da neki od onih koji su navodno „donijeli odluku" ili „prihvatili Krista", možda nisu istinski spašeni. Kao što smo već rekli, spasenje nije toliko naše prihvaćanje Krista koliko činjenica da On prihvaća nas. Spašeni smo po Božjoj sili za Božju svrhu, a ta svrha uključuje djela koja daju dokaz našeg obraćenja. Oni koji i dalje hodaju po tijelu nisu vjernici (Rimljanima 8,5-8). Zbog toga nas Pavao poziva da „sami sebe iskušavamo jesmo li u vjeri" (2. Korinćanima 13,5). „Tjelesni" kršćanin koji sebe ispituje uskoro će vidjeti da on/ona nije u vjeri.
Jakovljeva 2,19 kaže: „Ti vjeruješ da je Bog jedan? Dobro činiš! I zlodusi vjeruju, i dršću." Ti demoni koji vjeruju mogu se usporediti s intelektualnim pristankom od strane onih koji „vjeruju" u Isusa u činjenici da postoji ili da je bio dobar čovjek. Mnogi nevjernici kažu: „Vjerujem u Boga" ili „vjerujem u Isusa"; drugi kažu: „Izmolio sam molitvu i propovjednik je rekao da sam spašen." No takve molitve i takva uvjerenja ne moraju nužno signalizirati promjenu srca. Problem je pogrešno razumijevanje riječi vjerovanje. Uz pravo spasenje dolazi pravo pokajanje i stvarna promjena života. Druga Korinćanima 5,17 kaže da su oni koji su u Kristu „novo stvorenje". Je li moguće da nova osoba koju Krist stvori nastavlja živjeti u tjelesnosti? Ne.
Spasenje je svakako besplatno, ali istovremeno nas košta svega. Moramo umirati sebi dok se mijenjamo na Kristovu sliku. Moramo prepoznati da će osoba s vjerom u Isusa voditi progresivno promijenjeni život. Spasenje je besplatni dar od Boga onima koji vjeruju, ali učeništvo i poslušnost su odgovor koji će nesumnjivo doći kada se istinski dođe Kristu po vjeri.
English
Što je lako vjerovanje?
