Pitanje
Je li spasenje milošću plus djelima lažno evanđelje?
Odgovor
Apostol Pavao se borio protiv onih koji su poučavali lažno evanđelje u Galaćanima 1,6-9: „Čudim se što od onoga koji vas je pozvao u milost Kristovu, tako brzo prelazite na drugo evanđelje; koje, zapravo, nije drugo, nego ima nekih koji vas zbunjuju i htjeli bi iskriviti Kristovo evanđelje. Ali kada bismo vam mi ili anđeo s neba propovijedali ikoje drugo evanđelje negoli ono koje smo vam mi propovijedali, neka je proklet. Kao što smo već prije rekli, tako sada opet velim: Ako vam itko propovijeda ikoje drugo evanđelje negoli ono koje ste primili, neka je proklet.“ U crkvama u Galaciji bilo je sporno učenje da oni koji vjeruju u Krista moraju slijediti starozavjetni zakon (posebno u vezi s obrezanjem) kako bi bili spašeni. Pavlova nedvojbena izjava je da je „evanđelje“ milosti plus djela lažno.
Spasenje je osigurano u Kristu samo milošću samo po vjeri (Efežanima 2,8-9). Nijedna osoba nije savršena, niti jedno ljudsko djelovanje ne može učiniti osobu ispravnom pred bezgrešnim, svetim Bogom. Nitko ne može zaraditi ili zaslužiti spasenje, bez obzira na to koliko bio „religiozan“ ili koliko se djelo čini zaslužnim.
Mnogo je istinskih kršćana koji pogrešno shvaćaju evanđelje milosti. To je bilo istina čak i u Pavlovo vrijeme. Neki od onih koji su očekivali da vjernici pogani (nežidovski kršćani) slijede židovske zakonske običaje bili su istinski vjernici (Djela 15). Bili su kršćani, ali su donekle pogrešno shvaćali besplatni dar evanđelja. Na Jeruzalemskom sazivu prvi su crkveni vođe ohrabrili kršćane pogane u Božjoj milosti i zabilježili samo nekoliko važnih smjernica koje treba slijediti kako bi promicali mir u crkvi.
Problem pokušaja miješanja milosti s djelima nastavlja se do danas. Mnogo je kršćana koji su došli do istinske vjere u Isusa Krista, ali i dalje vjeruju da također moraju izvršiti određena djela kako bi bili sigurni da ne odu u pakao, kao da milost Božja u Kristu nije dovoljna. Iako se takvo učenje treba suočavati i ispravljati – da moramo vjerovati Kristu, a ne sebi – to ne znači da osoba nije spašena ili da je izgubila spasenje.
Prema Galaćanima 1, oni koji poučavaju bilo koju vrstu lažnog evanđelja, koje je u Galaciji bilo evanđelje milosti plus djela, su „anatema“; odnosno osuđeni od Boga. Drugi novozavjetni odlomci govore protiv poučavanja lažnog evanđelja. Na primjer, Juda je želio napisati svoju poslanicu o zajedničkom spasenju koje je dijelio sa svojim čitateljima, ali je smatrao potrebnim promijeniti temu: „Ljubljeni, dok sam uložio svu revnost da vam pišem o zajedničkom spasenju, bio sam potaknut napisati vam i obodriti vas da se usrdno borite za vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima“ (Judina 1,3). U sljedećem stihu govori o onima s drugim evanđeljem kao o „bezbožnicima koji milost našega Boga izokreću u razuzdanost“.
Ovo je možda najbolji način da se opiše takvo učenje. Osoba može pogrešno shvatiti pitanje spasenja milošću nasuprot djelima i još uvijek istinski vjerovati u Krista. Međutim, postoje i bezbožnici koji ne poznaju Gospodina i koji propovijedaju lažno evanđelje. Ove bezbožne osobe naziva se prokletima jer svjesno izopačuju pravu Isusovu poruku.
English
Je li spasenje milošću plus djelima lažno evanđelje?
