Pitanje
Je li pogrešno ljutiti se na Boga?
Odgovor
Biti ljut na Boga je nešto sa čime se mnogi ljudi, i vjernici i nevjernici, bore s vremena na vrijeme. Kada se u našem životu dogodi nešto tragično, Bogu postavljamo pitanje: „Zašto?“, jer je to naša prirodna reakcija. Ipak, ono što ga uistinu pitamo i nije zapravo „Zašto, Bože?“ već „Zašto ja, Bože?“. Ova reakcija ukazuje na dvije mane u našem razmišljanju. Prvo, kao vjernici funkcioniramo pod dojmom da bi život trebao biti jednostavan, te da bi Bog trebao spriječiti da nam se dogodi tragedija. Kada On to ne učini, mi se na Njega naljutimo. Drugo, kada ne razumijemo veličinu Božje suverenosti, gubimo pouzdanje u Njegovu moć da kontrolira okolnosti, druge ljude i način na koji oni utječu na nas. Onda se na Boga naljutimo, jer nam se čini kao da je izgubio kontrolu nad svemirom, te naročito, kontrolu nad našim životom. Kada izgubimo vjeru u Božju suverenost, to je zato što se naše slabo ljudsko tijelo bori s našom vlastitom frustracijom i našim manjkom kontrole nad događajima. Kada nam se događaju dobre stvari, svi ih mi prečesto pripisujemo svojim vlastitim postignućima i uspjesima. Međutim, kada se događaju loše stvari, brzi smo u tome da optužimo Boga, te se naljutimo na Njega jer to nije spriječio, što ukazuje na prvi propust u našem razmišljanju – da zaslužujemo biti imuni na neugodne okolnosti.
Tragedije nas sučeljavaju s groznom istinom da nismo mi ti koji upravljamo svime. Svi mi u nekom trenutku mislimo da možemo kontrolirati ishode situacija, ali u stvarnosti, Bog je taj koji upravlja svime što je stvorio. U pogledu svega što se događa, ili je Bog to uzrokovao ili je dopustio. Ni jedan od vrabaca ne pada na zemlju, kao ni jedna vlas s vaše glave, a da to Bog ne zna (Matej 10,29-31). Za ono što se događa, možemo se žaliti, naljutiti, ili kriviti Boga. Ipak, ako ćemo mu vjerovati i predati mu svoju gorčinu i bol, priznajući grijeh ponosa koji nastoji Njegovu volju podložiti našoj, On nas može i hoće nagraditi svojim mirom i snagom kako bi nas proveo kroz svaku tešku situaciju (1. Korinćanima 10,13). Mnogi koji vjeruju u Isusa Krista mogu svjedočiti toj činjenici. Iz mnogo razloga, možemo se ljutiti na Boga, ali svi u nekom trenutku moramo prihvatiti da postoje stvari koje ne možemo kontrolirati, ili čak razumjeti našim ograničenim umom.
U svim okolnostima, naše razumijevanje Božje suverenosti mora biti popraćeno našim razumijevanjem Njegovih drugih atributa, kao što su: ljubav, milost, nježnost, dobrota, pravednost, pravda i svetost. Kada vidimo naše poteškoće kroz istinu Božje Riječi – koja nam kaže da naš Bog, koji je pun ljubavi i svetosti, čini sve za naše dobro (Rimljanima 8,28), te ima svršen plan i svrhu za nas koja se ne može promijeniti (Izaija 14,24; 46,9-10) – naše probleme počinjemo gledati u drugačijem svjetlu. Iz Pisma također znamo da ovaj život neće biti jedna neprekidna radost i sreća. Umjesto toga, Job nas podsjeća da je „čovjek rođen za nevolju, kao što iskre lete u vis“ (Job 5,7), te da je život kratak i „pun nevolja“ (Job 14,1). Samo zato što smo došli Kristu da nas spasi od grijeha, ne znači da nam je zajamčen život bez problema. Ustvari, Isus je rekao: „U svijetu ćete imati nevolju“, ali da je On „pobijedio svijet“ (Ivan 16,33), te nam omogućio da imamo mir u Njemu, unatoč olujama koje bjesne oko nas (Ivan 14,27).
Jedna je stvar sigurna: neprimjerena ljutnja je grijeh (Galaćanima 5,20; Efežanima 4,26-27. 31; Kološanima 3,8). Bezbožna ljutnja je samoporažavajuća, đavlu daje uporište u našem životu, te ukoliko ju ne pustimo, može uništiti našu radost i mir. Zadržavanje naše ljutnje dozvolit će ulazak gorčine i jada u naše srce. Moramo ju priznati Gospodinu, a tada kroz Njegov oproštaj te osjećaje možemo prepustiti Njemu.
U našoj žalosti, ljutnji i boli često moramo dolaziti pred Gospodina u molitvi. U 2. Samuelovoj 12,15-23, Biblija nam govori da je David dolazio pred prijestolje milosti u ime svog bolesnog djeteta, te postio, plakao i molio za njega da preživi. Kada je dijete umrlo, David je ustao i poklonio se Gospodinu, a potom svojim slugama rekao da zna gdje je njegovo dijete, te da će jednog dana biti s njim u Božjoj prisutnosti. David je vapio Bogu dok je dijete bilo bolesno, ali poslije toga se poklonio pred Njim u štovanju. To je predivno svjedočanstvo. Bog poznaje naša srca, te je besmisleno pokušavati sakriti kako se stvarno osjećamo, stoga je razgovor s Njim o tome jedan od najboljih načina da se nosimo s našom žalosti. Ako to činimo ponizno, izlijevajući naša srca Njemu, On će djelovati kroz nas i u tom procesu će nas učiniti više nalik Njemu.
Zaključno, možemo li vjerovati Bogu u svemu, našim životima i životima naših voljenih? Naravno da možemo! Naš Bog je milosrdan, pun milosti i ljubavi, a kao Kristovi učenici možemo mu vjerovati u svemu. Kada nam se događaju tragedije, znamo da ih Bog može koristiti kako bi nas približio sebi i ojačao našu vjeru, dovodeći nas do zrelosti i cjelovitosti (Psalam 34,18; Jakovljeva 1,2-4). Tada možemo biti ohrabrujuće svjedočanstvo drugima (2. Korinćanima 1,3-5). Ipak, to je lakše reći nego učiniti. To zahtijeva svakodnevnu predaju naše vlastite volje Njegovoj, odano proučavanje Njegovih atributa, koji su vidljivi u Božjoj riječi, mnogo molitve, a zatim primjenu onoga što smo naučili u našoj vlastitoj situaciji. Na taj način, naša vjera će postupno rasti i sazrijevati, te ćemo se sve lakše pouzdavati u Njega da će nas provesti kroz sljedeću tragediju koja će nas zasigurno zadesiti.
Dakle, izravan odgovor na pitanje glasi: da, pogrešno je biti ljut na Boga. Ljutnja na Boga je posljedica nemoći ili nespremnosti da se uzdamo u Boga, čak i kada ne razumijemo ono što On radi. U osnovi, ljutnja na Boga govori da je Bog učinio nešto krivo, što On nikad ne čini. Razumije li Bog kad smo ljuti, frustrirani ili razočarani Njime? Da, On poznaje naša srca i zna koliko težak i bolan život može biti u ovom svijetu. Znači li to da je ispravno biti ljut na Boga? Apsolutno ne. Umjesto da se ljutimo na Boga, trebamo Bogu izlijevati naša srca u molitvi, a zatim vjerovati da je sve pod Njegovom kontrolom i da je Njegov plan savršen.
English
Je li pogrešno ljutiti se na Boga?
