Pitanje
Ljuti li se Bog?
Odgovor
Bilo bi glupo ignorirati stihove u Bibliji koji govore o Božjem gnjevu. Da, Bog se ljuti; ima mnogo primjera u Bibliji. „Srdi se svaki dan na opakoga“ (Psalam 7,11).
Međutim, ne smijemo poistovjetiti Božji gnjev s našim vlastitim ljudskim iskustvima te emocije. Moramo se ponovno osvrnuti na Bibliju. Efežanima 4,26-27 nam govori da je moguće iskusiti ljutnju, ali ne i grijeh. Kako Bog ne može griješiti, znamo da je Njegov gnjev pravedan, za razliku od uobičajenog iskustva gnjeva u nama samima. Kao što Jakovljeva 1,20 kaže: „Čovjekova srdžba ne provodi u djelo pravednost Božju.“
Kontekst stihova o tome kako se Bog ljuti otkriva zašto se On ljuti. Bog se ljuti kada dođe do povrede Njegovog karaktera. Bog je pravedan, pravičan i svet, i nijedna od ovih osobina ne može biti ugrožena (Izlazak 20,4-6; Izaija 42,8). Bog je bio ljut na izraelsku naciju i na izraelske kraljeve svaki put kad bi se odvratili od poslušnosti (npr. 1. Kraljevima 11,9-10; 2. Kraljevima 17,18). Zle prakse naroda u Kanaanu, poput žrtvovanja djece i seksualne izopačenosti, izazvale su Božji gnjev do te mjere da je naredio Izraelu da ih potpuno uništi – svakog muškarca, ženu, dijete i životinju – kako bi uklonio zlo iz zemlje (Ponovljeni zakon 7,1-6). Kao što se roditelj ljuti na sve što bi povrijedilo njegovu djecu, tako je i Božji gnjev usmjeren na ono što bi naštetilo Njegovom narodu i njihovom odnosu s Njime. „‘Kao što sam ja živ,’ govori Gospodin BOG, ‘nema meni zadovoljstva u smrti zloga, nego u tome da se zli odvrati od svoga puta i živi’“ (Ezekiel 33,11).
U Novom zavjetu, Isus se naljutio na vjerske učitelje i vođe tog vremena jer su koristili religiju za vlastitu korist i držali ljude u ropstvu (Ivan 2,13-16; Marko 3,4-5). Rimljanima 1,18 govori nam da se Božji gnjev, ili srdžba, iskaljuje na „bezbožnost i nepravednost ljudi, koji istinu sputavaju nepravednošću“. Dakle, Bog se ljuti na zloću u ljudima i suprotstavlja se toj zloći u nastojanju da ih odvrati od zla, kako bi u Njemu mogli pronaći pravi život i slobodu. Čak i u Njegovom gnjevu, Božja motivacija je ljubav prema ljudima; obnoviti odnos koji je grijeh uništio.
Dok Bog mora iznijeti pravdu i odmazdu za grijeh, oni koji su prihvatili Isusa kao Gospodina i Spasitelja više nisu pod Božjim gnjevom zbog grijeha. Zašto? Zato što je Isus iskusio punu mjeru Božjeg gnjeva na križu da mi ne bismo morali. To je ono što se misli pod Isusovom smrću kao „pomirenje“ ili dostatnost. „Sada, dakle, nema osude onima koji su u Kristu Isusu; koji ne hode po tijelu, nego po Duhu. Jer zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodio me zakona grijeha i smrti. Jer ono što Zakon nije mogao, budući da je bio oslabljen zbog tijela, učinio je Bog, poslavši svoga Sina u obličju grešnoga tijela te za grijeh osudio grijeh u tijelu: da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu“ (Rimljanima 8,1-4).
English
Ljuti li se Bog?
