Pitanje
Postoji li mizoginija u Bibliji? Što je mizoginist?
Odgovor
Mizoginist je osoba koja mrzi ili podcjenjivački gleda na žene. Izraz „mizoginija" općenito se odnosi na stavove i ponašanja koji degradiraju, vrijeđaju ili zlostavljaju žene na temelju njihovog spola. Primjeri mizoginije su tretiranje žena kao moralno ili intelektualno inferiornije od muškaraca, dopuštanje zlostavljanja žena ili odnošenje prema ženama koristeći jezik mržnje ili zlostavljanja. Kritičari kršćanstva ponekad tvrde da u Bibliji postoji mizoginija, ali takve tvrdnje proturječe i Pismu i povijesti.
Nažalost, oni koji žele razotkriti mizoginiju u Bibliji često koriste isti pogrešan pristup kao i oni koji nastoje opravdati mizoginiju s Biblijom. Drugim riječima, otkidaju pojedinačne stihove iz neposrednog konteksta, nameću moderne kulturne konvencije drevnim kulturama i zanemaruju cjelokupnu poruku koja se iznosi. Tim gore, zanemaruju duboko pozitivan učinak koji biblijsko kršćanstvo ima na žene širom svijeta.
Jednostavno razmatranje konteksta uklanja većinu tvrdnji o mizoginiji u Bibliji. Savršen primjer za to je Efežanima 5,22-24, koji kaže da se žene moraju pokoravati svojim muževima „kao Gospodinu". Kritičari i mizoginisti radije citiraju te riječi – izvan konteksta – u prilog tvrdnji kako Biblija uči da se žene trebaju podčinjavati muškarcima. Međutim, već sljedeće riječi nalažu muževima da ljube svoje žene „kao što je Krist ljubio crkvu" (Efežanima 5,25) i da ih ljube „kao svoja tijela", pružajući im i brinući se o njima kao što to čini Krist za svoju crkvu ( Efežanima 5,28-30). S obzirom da se Krist ponio kao sluga svojim učenicima (Ivan 13,5) i zapovjedio nam da činimo isto (Ivan 13,13-16) – čak i žrtvovao svoj život radi njih (Ivan 15,12-14) – nemoguće je opravdati mizoginističko tumačenje Efežanima 5.
Mizoginija se dijametralno protivi učenju Biblije. Prema Pismu, svi su ljudi u Božjim očima apsolutno jednaki bez obzira na spol, rasu i sposobnost (Galaćanima 3,28). Nadalje, žene su se tretirale kao cijenjene i poštovane osobe i od strane Krista i od rane crkve. Isus je spasio okrivljenu ženu od njenih optužitelja (Ivan 8,9-11), Marija i Marta su ga nazvali „učiteljem" (Ivan 11,28), te je otvoreno podučavao ženu kod izvora (Ivan 4,9-10 ), usprkos društvenim pritiscima. Rana crkva nije privlačila žene samo kao sljedbenice (Djela 8,12; 17,12), već su mnoge od njih bile presudne u naviještanju evanđelja (Filipljanima 4,3).
Na mnogo se načina Biblija suprotstavlja istinski mizoginističkom tretmanu žena u drevnim vremenima, a učinci ovog radikalnog svjetonazora ogledaju se u povijesti. Oni koji Bibliju kritiziraju zbog njezinog stava prema ženama trebali bi razmotriti status žena u poganskim kulturama Starog zavjeta, Novog zavjeta i rane crkvene ere. Čak i u našem modernom dobu dovoljno je samo usporediti status žena koje žive u narodima s kršćanskom baštinom i onih koje žive u narodima bez nje. Isto tako, treba razmotriti i užasnu mizoginiju od strane industrija poput pornografije i trgovine seksualnog roblja, od kojih obje stoje u izravnoj suprotnosti s biblijskim zapovijedima.
Kao i kod mnogih drugih socijalnih pitanja, biblijsko kršćanstvo postavlja temelj koji vodi neizbježno do koncepata kao što su vrijednost, jednakost i sloboda za žene. Etika ukorijenjena u kršćanskom svjetonazoru rezultira razinama ženske jednakosti i mogućnostima koje nekršćanske kulture nikada ne nude ili ih razmatraju samo pod pritiskom kultura s kršćanskom pozadinom.
Također je važno primijetiti razliku između opisane mizoginije i podržane mizoginije. Povijesne knjige mogu detaljno opisati strahote holokausta i crne kuge, ali to ne vidimo kao izdavačevo odobravanje Hitlera ili epidemije bolesti. U Bibliji se zasigurno nalaze opisi mizoginije, ali ta se djela osuđuju. Jedan od primjera je silovanje i ubojstvo inoče u Sucima 19,25-29, djelo toliko grozno da je izazvalo građanski rat. Kritičari Biblije žustro ukazuju na takve incidente ne spominjući da se dotični čin opisuje i osuđuje, a ne podržava.
Isto tako, pitanja o mizoginiji u Bibliji moraju se odvojiti od toga nastoje li ljudi zloupotrijebiti stihove da bi opravdali svoje predrasude. Muškarci također ponekad pokušavaju poduprijeti mizoginiju koristeći znanost, povijest, pa i nacionalne zakone, čak i kad su takve interpretacije smiješne. Ni Izraelci, ni Isus, ni ranokršćanska crkva nisu zagovarali mizoginiju, a ni biblijski etički okvir za to ne ostavlja mjesta. Na ovaj način Bibliju ne možemo okriviti za mizoginiju niti je koristiti za opravdanje. Ako ništa drugo, potreba da se stihovi izvade iz konteksta i izvrne njihovo značenje pokazuje suprotno: da bi se u Bibliji dokazala mizoginija, potrebno je odvojiti stihove od ostatka teksta i od samog kršćanstva.
English
Postoji li mizoginija u Bibliji? Što je mizoginist?
