Pitanje
Što je proročka molitva?
Odgovor
Poput ostalih aspekata „molitvenog pokreta“, kao što je natapana molitva, proročka molitva – ili proročki zagovor – nije biblijska praksa koja se nastoji pripisati moći onog koji moli i privilegiji koja nema nikakav temelj u Bibliji.
Oni koji koriste proročku molitvu vjeruju da mole same Božje riječi u svijet. Ovu vrstu molitve obavljaju samozvani „proroci“ koji vjeruju da mogu prenijeti poruke izravno s Božjeg prijestolja, stoga se ponašaju kao protok Božje Riječi i svoje molitve nazivaju „proročkima“. No, Biblija nam govori da je kanon Pisma zatvoren (Otkrivenje 22,18). To znači da Bog ne daje nova otkrivenja takozvanim današnjim prorocima. Govorio je kroz svoju Riječ, a naš je posao „boriti se za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima“ (Judina 1,3 VB). Ne smijemo tražiti dodatna otkrivenja od Boga.
Proročka molitva obično se opisuje kao čin zapovijedanja da se Bogom dana „proročka vizija“ ispuni na zemlji, što će rezultirati ispunjenjem Božje volje. Proročka molitva uči se u nekim karizmatskim službama kao sredstvo za dovođenje Božjeg suda na zemlju i naviještanje Božjeg kraljevstva. Proročka molitva je usmjerena na pojedince kako bi ispunili svoju „proročku svrhu“ (svoju službu u Božjem planu), i u svijetu općenito, tako da se Božje želje mogu ostvariti na zemlji. No, Isusova molitva u Mateju 6 nas uči da se podložimo Božjoj volji; ne uči da posjedujemo posebne moći za aktualiziranje Božje volje. Božji plan će se provesti prema Njegovom točnom rasporedu, kojeg nije podijelio s nama (Matej 24,36; 25,13; Marko 13,32; Luka 12,37-47). Zahtijevati da padne Njegov sud i dođe Njegovo kraljevstvo po volji „proroka“ jest arogantno – a možda i bogohulno. Gospodin je onaj koji će sprovesti svu svoju volju: „ja sam govorio, ja ću i ispuniti; ja sam naumio, ja ću i izvršiti“ (Izaija 46,11 VB).
Proročka molitva pretpostavlja postojanje proroka modernog doba, muškaraca i žena koji su Božji glasnogovornici u svijetu i koji mogu izgovarati božansko otkrivenje sa svim autoritetom samoga Boga. Kada se netko upušta u proročku molitvu, ne traži da Božja volja bude učinjena, već zahtijeva da Božja volja bude učinjena, i kao što je kiša pala kada je Ilija molio, vjeruje da ga Bog mora poslušati.
Oni koji uče proročku molitvu ukazuju na Isusov model molitve, koji uključuje ove riječi: „dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja — kako na nebu, tako i na zemlji“ (Matej 6,10 VB). Kažu kako ovaj stih uči da trebamo zahtijevati Božju volju u svijetu oko nas. Budući da prorok modernog doba govori Božje riječi „u svijet“ ili „u atmosferu“, on vjeruje da mijenja svoju okolinu u skladu s Božjom zapovijedi i utire put za Božju svrhu. Proročki molitelji vjeruju ne samo da predviđaju ono što će se dogoditi, već da zapravo stvaraju ono što je predviđeno! Vjeruju da proročka molitva zapravo dovodi u postojanje sam svoj odgovor. No, Biblija izjavljuje da samo Bog odlučuje kada, gdje i kako će djelovati. Trebamo ga moliti da djeluje prema svojoj savršenoj volji i vremenu, a ne prema našim.
Oni koji uče proročku molitvu također vjeruju da Bog koristi proroke kako bi dao odgovore na tuđe molitve. Ukoliko netko traži odgovor na molitvu, Bog može potaknuti proroka da moli proročki, kako bi molitva druge osobe bila odgovorena. No, Biblija uči da odgovor na naše molitve ne ovisi ni o jednom „proroku“ u ovom svijetu. Postoji samo jedan posrednik između Boga i čovjeka, a to je Isus Krist (1. Timoteju 2,5). Je li proročka molitva biblijska? Nije.
English
Što je proročka molitva?
