Pitanje
Što je molitveni labirint?
Odgovor
Labirint je put koji okolnim putem vodi u središte zamršenog dizajna i natrag van. Labirintski put je jednosmjeran; to jest postoji samo jedan put. Labirint je dizajniran za jednostavnu navigaciju i nemoguće se u njemu izgubiti.
Molitveni labirint je labirint koji se koristi za olakšavanje molitve, meditacije, duhovne transformacije i/ili globalnog jedinstva. Najpoznatiji molitveni labirinti danas uključuju drevni labirint u katedrali u Chartresu u Francuskoj, labirint u katedrali u Duomo di Sieni u Toskani; i još dva labirinta održava Katedrala milosti, koja pripada Episkopalnoj crkvi u San Francisku. Iako katoličke katedrale već stoljećima koriste molitvene labirinte, u prošlom stoljeću doživjeli su preporod svoje popularnosti, pogotovo u pokretu Emergent Church, te među New Age i neopoganskim skupinama.
Razne kulture koriste labirinte već najmanje 3.500 godina. Dokazi drevnih labirinata postoje na Kreti, u Egiptu, Italiji, Skandinaviji i Sjevernoj Americi. Drevni labirinti imali su ono što se obično naziva „klasični“ dizajn od sedam prstenova ili krugova. Imali su izrazito pogansku funkciju: mnogi labirinti bili su posvećeni božici i koristili se u ritualnim plesovima. Hopi Indijanci gledali su na labirint kao simbol Majke Zemlje, a stotine kamenih labirinata uzduž skandinavske obale koristili su se kao magične zamke za mamac i zle vjetrove kako bi se osigurao siguran ribolov.
U srednjem vijeku, Katolička crkva je prilagodila labirint za vlastite potrebe u okviru svojih katedrala. Klasičan oblik je otvorio put zamršenijem dizajnu od 11 krugova u 4 kvadranta, koji se obično naziva „srednjovjekovni“ dizajn. Unutar katoličanstva, labirint bi mogao simbolizirati nekoliko stvari: težak i zavojit put do Boga, mistično penjanje do spasenja i prosvjetljenja, ili čak hodočašće u Jeruzalem za one koji nisu mogli na stvarni put.
Moderno „ponovno otkriće“ labirinta i njegove upotrebe u crkvenim postavkama proslavljaju skupine kao što su The Labyrinth Society i Veriditas, The World-Wide Labyrinth Project. Prema ovim skupinama, labirint je „božanski otisak“, „mistična tradicija“, „sveti put“ i „sveti prolaz“. Svrha koju navodi Veriditas jest „preobraziti ljudski duh“, koristeći „iskustvo labirinta kao osobnu praksu za iscjeljenje i rast, alat za izgradnju zajednice, sredstvo za globalni mir i metaforu za procvat Duha u našem životu“ (sa službene web stranice Veriditas).
Prema Veriditasu, hodanje u molitvenom labirintu uključuje 3 faze: pročišćenje (otpuštanje), prosvjetljenje (primanje) i sjedinjenje (vraćanje). Pročišćenje se događa kada osoba krene prema središtu labirinta. Tijekom ove faze osoba odbacuje životne brige i smetnje, te otvara svoje srce i um. Prosvjetljenje se događa u središtu labirinta; to je vrijeme da kroz molitvu i meditaciju „primite ono što je tamo za vas“. Sjedinjenje se događa kada osoba izađe iz labirinta i povlači sa sobom „pridruživanje Bogu, svojoj Višoj sili, ili silama koje iscjeljuju u svijetu.“
Zagovornici molitvenih labirinata govore da se labirinti koriste kako bi osoba postala prosvijetljena, obnovljena u skladu sa svemirom i sve više sposobna upoznati svoje Ja/Ego i dovršiti djelo duše. Neki, poput dr. Lauren Artress, predsjednice Veriditasa, također govore o „mnogim razinama savjesti“, koje dotiču štovatelja u labirintu, uključujući svijest da je „jedan od onih hodočasnika koji su hodali u prijašnjim vremenima. Osoba se osjeća kao da je iz nekog drugog vremena; ne osjeća se kao da je u ovom životu“ (iz intervjua s dr. Lauren Artress na službenoj web stranici).
Možda kao atavizam kod drevnog štovanja božice, mnogi molitveni labirinti u središtu sadrže ženske simbole. Dr. Artress prepoznaje simboliku i slobodno govori o povezivanju sa „svetom ženstvenošću“ unutar labirinta i potrebi da se na Boga gleda kao „muško“ i „žensko“.
Jesu li molitveni labirinti biblijski? Ne, nisu. Ne samo da se labirinti nigdje ne spominju u Bibliji, nego su također u suprotnosti s nekoliko biblijskih načela štovanja i molitve.
1) Bog traži one koji će ga štovati u duhu i istini (Ivan 4,24; Filipljanima 3,3; Psalam 29,2). Zagovornici molitvenih labirinata govore o „štovanju tijelom“ i cilju da se u štovanju aktivira svih pet osjetila. No, štovanje tijelom nije biblijski koncept. Živimo po vjeri, a ne po gledanju, a štovanje nije senzualna, tjelesna aktivnost; štovanje je stvar srca, koje se izražava slavljenjem i služenjem Bogu. Za novozavjetnog vjernika, štovanje nema nikakve veze s izvanjskim ritualima kao što su paljenje svijeća, klečanje pred oltarom ili hodanje u krug.
2) Molitva ne smije postati ritualna (Matej 6,5-8). Dr. Artress kaže da „ritual hrani dušu“ i preporučuje ponavljanje redovitih putovanja kroz labirint. Kad bi ritual stvarno bio hrana za dušu, onda bi farizeji u Isusovo vrijeme bili najbolje nahranjene živuće duše – ipak njihov religiozni sustav vrvi ritualima i tradicijom. Međutim, Isus ih je više nego jednom prekoravao za mrtvilo i licemjerje njihove religije (Matej 15,3; Marko 7,6-13).
3) Svaki vjernik posjeduje Kristov um (1. Korinćanima 2,16). Mnogi koji hodaju u molitvenim labirintima traže poseban uvid, novu objavu ili otkriće „Boga koji je unutar njega“. Takav naglasak na misticizam i ezoterično znanje opasno se približava gnosticizmu i New Age razmišljanju. Kršćaninu ne treba mistično iskustvo ili izvanbiblijska objava: „A vi imate pomazanje od Svetoga, i znate sve“ (1. Ivanova 2,20 VB).
4) Bog je blizu svima koji ga zazivlju u istini (Psalam 145,18; Djela 17,27). Nikakav ritual, uključujući hodanje kroz labirint, nikoga ne može dovesti bliže Bogu. Isus je jedini put (Ivan 14,6). Pokajanje i vjera su ono što se traži (Djela 20,21).
5) Biblija je dovoljna da kršćanina učini svetim, mudrim i potpuno opremljenim za djelo u ovome svijetu (2. Timoteju 3,15-17). Reći da Bibliji moramo dodati misticizam ili tradiciju kako bismo pronašli stvarnu snagu znači negirati vrijednost Božje Riječi i djelo Duha kroz nju.
Povijesno gledano, labirinti su ukorijenjeni u poganizmu i uključeni od strane katolicizma. Sada ih promovira pokret Emergent Church i ostali koji traže otvorenu duhovnost izvan Biblije. Pavlovo upozorenje crkvi nam treba biti dovoljno da ostanemo fokusirani na Isusa i izbjegavamo isprazne rituale: „Pazite da vas tko ne odvuče mudroljubljem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na počela svijeta, a ne na Krista“ (Kološanima 2,8 VB).
English
Što je molitveni labirint?
