Pitanje
Što znači biti mrtvi u prijestupima i grijesima?
Odgovor
„I vas je oživio, koji ste bili mrtvi u prijestupima i grijesima, u kojima ste nekoć hodili na način ovoga svijeta, po knezu vlasti zraka, duhu koji sada djeluje u djeci neposlušnosti“ (Efežanima 2,1-2). U svom pismu efeškoj crkvi, Pavao piše o velikom daru koji im je Bog dao preko svog Sina (2. Korinćanima 9,15). Zbog Isusa, oni nisu samo loši ljudi koji su postali dobri, nego mrtvi ljudi koji su oživljeni.
Kada su Adam i Eva sagriješili u Edenskom vrtu (Postanak 3), donijeli su i fizičku i duhovnu smrt u Božji savršeni svijet (Rimljanima 5,12; 6,23). U trenutku kad su prekršili Božji zakon, „oboma se otvoriše oči pa spoznaše da su goli“ (Postanak 3,7). Po prvi put čovječanstvo je okusilo pobunu i probudilo se u raspoznavanju između dobra i zla. Do tog trenutka nisu iskusili nikakvo zlo, nikakav sram i nikakvu krivnju. No, jednim zabranjenim zalogajom, njihove duše i tijela su počeli umirati. Sam Bog podnio je žrtvu potrebnu za okajanje za taj grijeh (Postanak 3,21) i uspostavio načelo da grešnik može živjeti samo kroz smrt savršene zamjene. Ovo je započelo otkrivanje Božjeg konačnog plana otkupljenja po kojem će On prinijeti konačnu žrtvu za okajanje za grijehe svijeta (1. Ivanova 2,2; Ivan 3,16-18).
Prije nego što se prepustimo poticaju Duha Svetoga, naši su duhovi mrtvi za ono što se tiče Boga (Rimljanima 8,8). Nemamo dobro u sebi niti želju da se podčinimo našem Stvoritelju. Duhovno smo mrtvi i nemamo načina da oživimo. Kao što mrtvac ne može učiniti ništa da sam sebi pomogne, tako ni mi ne možemo spasiti sami sebe ili učiniti korak da očistimo svoje grijehe. Ne možemo čak ni proizvesti želju da budemo poslušni Bogu. Bili smo mrtvi zbog našeg grijeha. Mrtvi ljudi trebaju životvorca. Ivan 1,4 kaže o Isusu: „U njemu bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.“
Život koji Isus daje nije samo vječni život na nebu (Ivan 3,36; 14,2; Titu 3,7), već duhovni život na zemlji koji nas osnažuje da živimo svrhu za koju nas je stvorio. Naše mrtve duhove možemo usporediti s ispuhanim balonom u našim dušama. Jedva da smo svjesni Njegove prisutnosti dok živimo za sebe, pod ropstvom grijeha (2. Petrova 2,19; Rimljanima 6,16). Kada odgovorimo na poziv Duha Svetoga (Ivan 6,44), kajemo se za svoj grijeh i iskazujemo vjeru u Gospodina Isusa (1. Korinćanima 12,3). Bog oprašta naše grijehe, pripisujući nam Isusovu pravednost (2. Korinćanima 5,21) i šalje Duha Svetoga da živi u nama. Grčka riječ za „duh“ je pneuma, što znači „dah“ ili „vjetar“. U trenutku obraćenja, Božji dah ispunjava taj ispuhani balon, a naši mrtvi duhovi oživljavaju. Ovaj novi duhovni život počinje djelovati, transformirajući nas iz beživotnih leševa ispunjenih grijehom u silnu, živu Božju djecu (2. Korinćanima 5,17; Efežanima 2,5; Ivan 1,12).
Svako ljudsko biće na svijetu postoji u jednoj od dvije kategorije: duhovno mrtvo ili duhovno živo. Religija ne može oživjeti mrtvog čovjeka. Dobra djela, trud i tradicija mogu izgledati kao život drugim mrtvim ljudima, ali oni nemaju duhovnu moć preobrazbe iznutra prema van. Isus Krist je platio najvišu cijenu kako bi nas otkupio iz Sotoninih pandži. Grijeh uništava; predaja donosi život. Svi smo mi bili mrtvi u svojim prijestupima i grijesima, ali možemo biti oživljeni kroz krv Isusa Krista, našega Gospodina (1. Petrova 1,2; Efežanima 2,13).
English
Što znači biti mrtvi u prijestupima i grijesima?
