Pitanje
Što znači da je Biblija nadahnuta?
Odgovor
Kada ljudi kažu da je Biblija nadahnuta, govore o činjenici da je Bog božanski utjecao na ljudske autore Svetoga pisma tako da je ono što su napisali zapravo riječ Božja. U kontekstu Svetoga pisma, riječ nadahnuće jednostavno znači „Bogom izdahnuto“. Nadahnuće nam saopćuje činjenicu da je Biblija zbilja Riječ Božja, što je čini jedinstvenom među svim drugim knjigama.
Premda postoje različita gledišta o tome do koje je mjere Biblija nadahnuta, nema nikakve sumnje da Biblija sama tvrdi da je Bog nadahnuo svaku riječ, u svakom dijelu Biblije (1. Korinćanima 2,12-13; 2. Timoteju 3,16-17). Ovo gledište o Svetom pismu često se naziva „verbalno plenarno“ nadahnuće. To znači da nadahnuće obuhvaća same riječi (verbalno nadahnuće), a ne samo pojmove ili ideje, kao i sve dijelove Svetoga pisma i teme o kojima ono govori (plenarno nadahnuće). Postoje ljudi koji smatraju da su nadahnuti samo određeni dijelovi Biblije, ili da su nadahnute samo one misli i oni pojmovi koji se bave vjerom, no takva gledišta o nadahnuću nisu u skladu s onim što Biblija tvrdi o sebi. Potpuno verbalno plenarno nadahnuće suštinsko je obilježje Božje riječi.
Doseg nadahnuća jasno možemo vidjeti u 2. Timoteju 3,16: „Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi.“ Ovaj stih kaže da je Bog nadahnuo cijelo Sveto pismo i da nam je ono korisno. Nisu nadahnuti samo oni dijelovi Biblije koji se bave vjerskim naukom, nego je svaki njezin dio od Postanka do Otkrivenja sâma Božja riječ. Budući da ih je Bog nadahnuo, Pisma su stoga mjerodavna prilikom utvrđivanja nauke i dovoljna da čovjeka pouče kako imati ispravan odnos s Bogom, „odgajanje u pravednosti“. Biblija ne tvrdi samo da ju je Bog nadahnuo, već da ima sposobnost promijeniti nas i učiniti nas „savršenima“ [odnosno, potpunima], posve opremljenima za svako dobro djelo.
Jedan drugi stih koji se bavi nadahnućem Svetoga pisma je 2. Petrova 1,21. Ovaj stih nam kaže da „nijedno proročanstvo sadržano u Pismu nije stvar samovoljnog tumačenja, jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga“. Ovaj stih pomaže nam razumjeti da, iako su Sveto pismo pisali ljudi, riječi koje su pisali bile su same riječi Božje. Premda je Bog koristio ljude različitih osobnosti i stilova pisanja, Bog je nadnaravno nadahnuo i same riječi koje su oni pisali. Sam Isus potvrdio je verbalno i plenarno nadahnuće Svetoga pisma kada je rekao: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari“ (Matej 5,17-18). U ovim stihovima, Isus je potvrdio točnost Svetoga pisma sve do najmanjeg detalja i do najmanjega znaka interpunkcije – zato što se radi o samoj Božjoj riječi.
Budući da je Sveto pismo nadahnuta Božja riječ, zaključujemo da je ono ujedno nepogrešivo i mjerodavno. Ispravno gledište o Bogu vodit će do ispravnoga gledišta o njegovoj Riječi. S razloga što je Bog svemoguć, sveznajuć i potpuno savršen, njegova Riječ će po svojoj prirodi imati ista obilježja. Isti stihovi koji potvrđuju nadahnuće Svetih pisama potvrđuju i njegovu nepogrešivost i mjerodavnost. Bez sumnje, Biblija je ono što za sebe tvrdi: neporeciva i mjerodavna Božja riječ upućena čovječanstvu.
English
Što znači da je Biblija nadahnuta?
