Pitanje
Je li nanovorođeno djevičanstvo moguće?
Odgovor
Nanovorođeno djevičanstvo je tvrdnja da nakon što je osoba imala seks može ponovno postati djevac/djevica obnovom po Duhu, ako se zavjetuje na seksualnu čistoću do braka i traži od Boga oprost. Neke žene su shvatile ideju nanovorođenog djevičanstva toliko ozbiljno da su se zapravo podvrgnule operaciji kako bi se tjelesno obnovile i postale „djevice“ u fizičkom/seksualnom smislu.
Pritisak na neke kršćane da postanu „nanovorođeni djevci/djevice“ vjerojatno je zbog straha od osude kršćanskih braća i sestara, ili možda straha da Bog neće prihvatiti osobu koja je imala predbračni seks dok ne poduzme korake u postajanju „nanovorođenog djevca/djevice“. Ni jedan od tih razloga nas ne bi trebao brinuti zato što Bog nudi oprost i milost svima koji ga traže iskrenog srca (1. Ivanova 1,9). Ne moramo obnavljati ono što je Bog već obnovio u nama duhovno.
Biblija kaže da kada se nanovo rodimo, nova smo stvorenja, naše staro ja je mrtvo i nestalo, te imamo novi život koji nam je Bog dao po Duhu Svetome (2. Korinćanima 5,17). To znači da Bog odlučuje kako se više neće sjećati naših prošlih prijestupa (Jeremija 31,34), uključujući gubitka djevičanstva prije braka. Naši grijesi su daleko od nas kao što je istok od zapada (Psalam 103,12). Nema apsolutno nikakve sumnje da Bog neće oprostiti seks prije braka. Božja ljubav prema osobi nije umanjena zbog pogrešaka koje je osoba počinila.
Međutim, iako se naši grijesi više ne uračunavaju protiv nas, još uvijek su veoma stvarni i donose zemaljske posljedice. Jednom kad se nešto učini, to je učinjeno. Stoga, nije moguće zahtijevati nanovorođeno djevičanstvo, isto kao što nije moguće poništiti posljedice bilo kojeg drugog grijeha kojeg počinimo. Ipak, ono što možemo ostaviti iza sebe jesu osjećaji krivnje vezani za predbračni seks. Ova vrsta krivnje može uzrokovati da posumnjamo u silu Božjeg oprosta, budući da ne možemo oprostiti sami sebi. Naše emocije nas mogu ugnjetavati i govoriti da smo previše loši da bi nam bilo oprošteno. Za ovo postoji nekoliko razloga. Prvo, savjest govori protiv oprosta. Savjest se bavi krivnjom i osudom, a ne milošću i oprostom. Drugo, Sotona je „tužitelj braće“ (Otkrivenje 12,10) i učinit će sve što može da nam sakrije Božju ljubav i milosrđe. No, Sotona je lažljivac i otac laži (Ivan 8,44). Jednom kad prepoznamo kako njemu ide u korist da nas drži imobilizirane našim osjećajem krivnje, možemo odbaciti njegove laži, prionuti uz obećanja iz Pisma, uistinu povjerovati da smo mrtvi grijehu i početi živjeti za Boga u Kristu (Rimljanima 6,11).
Razmislite o apostolu Pavlu – kojeg je obuzeo gnjev protiv Krista i „odisao prijetnjom i ubojstvom protiv učenika Gospodinovih“ (Djela 9,1 VB), bio pun bogohulstva i bezbožnosti, a ipak mu je Bog oprostio i učinio ga svojom odabranom posudom za propovijedanje Evanđelja cijelom svijetu. Pavao govori Korinćanima da, iako su neki od njih bili idolopoklonici, preljubnici, muške prostitutke, homoseksualni prijestupnici, lopovi, pijanci, klevetnici i varalice (1. Korinćanima 6,9-12), ipak su kroz Božju beskrajnu dobrotu i besplatnu milost, oprani od prljavštine i krivnje svojih grijeha, opravdani zbog Kristove pravednosti, posvećeni po Kristovom Duhu, te ih krasi Kristova dragocjena milost, svetost i savršenost u Božjim očima. Ako poznajemo Božji oprost u Kristu, kako se uopće možemo držati naših osjećaja krivnje?
Umjesto da kršćanin koji je pogriješio u vezi predbračnog seksa traži nanovorođeno djevičanstvo, treba se predati Bogu i suzdržavati se od seksa do braka. Zahtijevanje nanovorođenog djevičanstva nije biblijski. Vjerovanje svim srcem u Božji potpuni oprost, kao i donošenje odluke da ćemo živjeti pravedno i na načine koji mu ugađaju – to je biblijski.
English
Je li nanovorođeno djevičanstvo moguće?
