Pitanje
Koje je biblijsko gledište nasilja u obitelji?
Odgovor
Nasilje u obitelji usko je definirano kao čin ili prijetnja činom nasilja nekome tko je u tom trenutku ili je prethodno bio u intimnom odnosu s izvršiteljem. Izraz obiteljsko nasilje često nam donosi na pamet sliku „zlostavljane žene“ ili možda verbalne svađe bračnoga para koja je prerasla u fizički napad. Nasilje u obitelji je često povezano i sa zlostavljanjem djece. Čak i ako djeca nisu fizički ozlijeđena, gledanje ili slušanje kako im netko zlostavlja roditelja može ostaviti teške psihološke posljedice.
Nasilje u obitelji često je uzrokovano željom za moći i kontrolom. Premda izraz nasilje ima fizičke konotacije, nasilje u obitelji ili zlostavljanje mogu se javljati i u nefizičkim oblicima. Na primjer, zlostavljači mogu svojim žrtvama manipulirati emocionalnim ili ekonomskim sredstvima. Druge vrste zlostavljanja su verbalno i seksualno zlostavljanje. Također, žrtva nasilja u obitelji može biti bilo koje dobi, spola, društveno-ekonomske klase, razine obrazovanja ili vjere.
Na nasilje u obitelji možemo gledati kao na „ciklus nasilja“. Napetost raste, a žrtva pokušava smekšati zlostavljača, ali, na kraju, dođe do izgreda. Zlostavljač se tada ispriča i pokuša srediti stvari sa žrtvom, možda tako da joj obeća da se to više nikada neće ponoviti ili joj daje mnoge darove. Zatim dolazi razdoblje mira, prije nego što ponovno napetost ne poraste. Faze u tom ciklusu mogu trajati tek nekoliko minuta ili se mogu razvijati tijekom godinâ. Bez vanjske intervencije, razdoblja „izglađivanja stvari“ i „mira“ često potpuno nestanu.
Nasilje u obitelji potpuno se suprotstavlja Božjemu naumu za obitelj. Postanak 1 i 2 daju sliku braka kao odnosa u kojem je dvoje ljudi jedno tijelo, koji pomažu jedno drugom. Efežanima 5:21 govori o uzajamnoj podložnosti. Efežanima 5:22-24 objašnjava ženinu podložnost njezinu mužu, dok stihovi 25-33 govore o muževljevoj požrtvovnoj ljubavi prema ženi. Prva Petrova 3:1-7 daje slične upute. Prva Korinćanima 7:4 kaže: „Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž; isto tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena.“ To dvoje pripadaju jedno drugom i pozvani su voljeti jedno drugo kao što je Krist volio nas. Brak je slika Krista i Crkve. Nasilje u obitelji daleko je od Isusovog karaktera.
Bog osuđuje i nasilje u obitelji koje uključuje djecu. Psalam 127:3 kaže: „Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada.“ Bog povjerava djecu roditeljima, a ti roditelji trebaju s ljubavlju brinuti o njima i odgajati ih. Efežanima 6:4 kaže: „A vi, očevi, ne ogorčujte djece svoje, već ih odgajajte stegom i opomenom Gospodnjom“ (vidi i Kološanima 3:21). Djeca trebaju biti poslušna svojim roditeljima (Efežanima 6:1–3), a disciplina je važna. Međutim, disciplina se jasno razlikuje od nasilja i zlostavljanja.
Nasljedovanje Boga podrazumijeva služenje drugima, a ne manipulaciju i kontroliranje. Isus je rekao svojim učenicima: „Naprotiv, tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslužnik! AA tko želi biti prvi među vama, neka bude vaš sluga po primjeru Sina Čovječjega, koji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne svoj život kao otkup mjesto svih!“ (Matej 20:26–28). On nam je zapovjedio da „ljubimo jedni druge“ (Ivan 13:34). U Efežanima 5:1–2 piše: „Nasljedujte Boga, budući da ste ljubljena djeca, i živite u ljubavi kao što je i Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu – Bogu na ugodan miris.“ Kršćani su pozvani požrtvovno voljeti druge, a posebno one koji pripadaju njihovoj obitelji.
Oni koji trenutno prolaze kroz nasilje u obitelji trebali bi učiniti sve što je u njihovoj moći da se na siguran način izvuku iz te situacije. Često je najopasnije vrijeme za žrtvu nasilja u obitelji vrijeme kada on ili ona odu. Tada je dobro stupiti u kontakt s policijom, ili možda postoje drugi lokalni izvori pomoći. U Hrvatskoj se preporuča da se žrtve nasilje najprije jave policiji i/ili Centru za socijalni rad, a na internetu se mogu pronaći mnoge institucije koje pružaju različite vrste pomoći žrtvama obiteljskog nasilja. (BILJEŠKA: uporaba računala može se nadzirati, tako da te stranice posjećujte samo ako zlostavljač ne može nadzirati vašu aktivnost na internetu.) Dok traje nasilje u obitelji, sigurnost je najvažnija.
Čak i nakon što su žrtve nasilja fizički sigurne, a tjelesni ožiljci su zacijelili, njihove emocionalne i filozofske rane još uvijek su duboke. Obiteljsko nasilje može imati i velike duhovne posljedice. Žrtve mogu osjećati nepovjerenje prema Bogu. Zašto bi dozvolio da se tako nešto dogodi? Je li On pouzdan? Voli li me? Gdje je bio dok sam bila zlostavljana? Proces iscjeljenja može potrajati jako dugo. Mora doći do emocionalne reakcije na tu situaciju. U redu je izraziti gnjev zbog zlostavljanja. Ako ne priznamo ozbiljnost situacije – gnjev, zbunjenost, bol, sram, itd. – ne možemo ozdraviti. Previše često žrtve se prerano gurne u odluku da oproste. U konačnici, opraštanje oslobađa žrtvu. Međutim, pravo praštanje ne možete dati ukoliko najprije ne prihvatite rane zlostavljanja i ako se s njima ne uhvatite u koštac. Žrtve obiteljskog nasilja sigurno će trebati pomoć obučenog kršćanskog savjetnika, koji će s njima proći kroz proces iscjeljenja.
Ne bismo smjeli pretpostaviti da zlostavljači nemaju druge potrebe osim da prestanu zlostavljati. Vjerojatno postoje neriješena pitanja koja su ih dovela do toga da postanu zlostavljači. Ukoliko je nasilnik spreman priznati svoju krivnju i zatraži pomoć, postoji nada. Ponovno, kršćansko savjetovanje može puno pomoći.
Svaki slučaj obiteljskog zlostavljanja slučaj je za sebe. Situacije i ljudi su toliko drukčiji da se ni jedan članak ne može na zadovoljavajući način pozabaviti svakim od njih. Pa ipak, bračno savjetovanje nije baš prikladno rješenje – barem dok zlostavljanje ne prestane, obje strane ne prođu kroz pojedinačno savjetovanje, te obje strane ne žele pomirenje. Isto se odnosi i na obiteljsku terapiju. Djeca se nikada ne bi smjela staviti u situaciju u kojoj će biti zlostavljana niti se od njih smije očekivati da će ostati u takvoj situaciji dok se zlostavljač ne nauči pobožnom roditeljstvu.
Bog ne podnosi obiteljsko nasilje. On suosjećanja sa žrtvama nasilja, te ih ne napušta. Njegov naum za ljudske odnose – posebice one unutar obitelji – predivan je opis Božje osobnosti. Obitelj bi trebala odražavati Božju ljubav. Rastužuje ga kada se dom pretvori u mjesto boli. Bog želi da oni koji su uključeni u obiteljsko nasilje – i žrtve i nasilnici – pronađu iscjeljenje i cjelovitost. English
Koje je biblijsko gledište nasilja u obitelji?
