Pitanje
Koji su neki nedostaci teorije evolucije?
Odgovor
Kršćani i nekršćani podjednako često postavljaju pitanje je li teorija evolucije točna. Oni koji izražavaju sumnje u vezi teorije često su etiketirani kao „neznanstveni“ ili „nazadni“ od strane pro-evolucijskog tabora. S vremena na vrijeme, kao da se popularna percepcija evolucije dokazuje izvan svake sumnje i kao da ne postoje znanstvene prepreke. U stvarnosti, u teoriji postoji dosta znanstvenih nedostataka koji pružaju razloge za skeptičnost. Zahvalno, nijedno od tih pitanja nužno ne pobijaju evoluciju, ali pokazuju kako je teorija manjkava.
Postoje mnogi načini na koje se evolucija može znanstveno kritizirati, ali većina tih kritika vrlo je specifična. Postoji bezbroj primjera genetskih karakteristika, ekoloških sustava, evolucijskih stabala, svojstava enzima i ostalih činjenica koje je vrlo teško uskladiti s teorijom evolucije. Detaljni opisi svega ovoga mogu biti vrlo tehnički i neobuhvaćeni kratkim pregledom kao što je ovaj. Općenito govoreći, točno je kada kažemo da je znanost tek pružila dosljedne odgovore na to kako evolucija djeluje na molekularnoj, genetičkoj ili čak ekološkoj razini na dosljedan i prihvatljiv način.
Ostali nedostaci teorije evolucije mogu se podijeliti na tri osnovna područja. Prvo, postoji proturječnost između „isprekidane ravnoteže“ i „postepenosti“. Drugi je problem projektiranje „mikroevolucije“ u „makroevoluciju“. Treći je način na koji je teorija neznanstveno zlorabljena iz filozofskih razloga.
Prvo, postoji proturječnost između „isprekidane ravnoteže“ i „postepenosti“. Postoje dvije osnovne mogućnosti na koje se naturalistička evolucija može dogoditi. Ovaj se nedostatak teorije evolucije javlja jer se te dvije ideje međusobno isključuju, a ipak postoje dokazi koji ukazuju na njih obje. Postepenost (gradualizam) podrazumijeva da organizmi prolaze relativno stabilnu stopu mutacije, što rezultira u nekako „glatkom“ prijelazu iz ranih oblika u kasnije. To je bila izvorna pretpostavka koja je proizašla iz teorije evolucije. S druge strane, isprekidana ravnoteža implicira da je stopa mutacije pod snažnim utjecajem jedinstvenog skupa slučajnosti. Dakle, organizmi prolaze duga razdoblja stabilnosti, „isprekidana“ kratkim naletima brze evolucije.
Postepenost je u suprotnosti s fosilnim zapisima. Organizmi se pojavljuju iznenada i pokazuju malu promjenu tijekom dugih razdoblja. Pronalazak fosilnih zapisa uvelike se proširio tijekom prošlog stoljeća, i što se više fosila pronalazi, postepenost se sve više opovrgava. Upravo je to očito pobijanje postepenosti u fosilnim zapisima potaknulo teoriju isprekidane ravnoteže.
Možda fosilni zapisi podržavaju isprekidanu ravnotežu, ali svejedno postoje veliki problemi. Osnovna pretpostavka isprekidane ravnoteže kaže da će jako mali broj stvorenja, sva iz iste velike populacije, proći nekoliko korisnih mutacija, i to sva u isto vrijeme. Odmah se može vidjeti kako za ovo postoji mala vjerojatnost. Zatim se tih nekoliko članova potpuno odvaja od glavne populacije, tako da se njihovi novi geni mogu prenijeti na sljedeću generaciju (još jedan slučaj za kojeg postoji mala vjerojatnost). S obzirom na široku raznolikost života, ovakve nevjerojatne slučajnosti bi se morale događati cijelo vrijeme.
Znanstvene studije također bacaju sumnju na prednosti koje se dodjeljuju isprekidanoj ravnoteži. Odvajanje nekoliko članova iz veće populacije rezultira razmnožavanjem unutar vrste. To rezultira smanjenjem reproduktivne sposobnosti, štetnim genetskim poremećajima i tako dalje. U biti, događaji koji trebaju promicati „preživljavanje najjačih“ osakaćuju organizme.
Unatoč tuđim tvrdnjama, isprekidana ravnoteža nije pročišćenija verzija gradualizma. Oni imaju vrlo različite pretpostavke o mehanizmima koji stoje iza evolucije i načine na koje se ti mehanizmi ponašaju. Nijedno od njih na zadovoljavajući način ne objašnjava kako je život postao toliko raznolik i uravnotežen, a još uvijek ne postoje druge razumne opcije kako evolucija može funkcionirati.
Drugi nedostatak je problem prijelaza iz „mikroevolucije“ u „makroevoluciju“. Laboratorijska istraživanja pokazuju da su organizmi sposobni za adaptaciju. To znači da živa bića imaju sposobnost promijeniti svoju biologiju kako bi se bolje uklopila u svoj okoliš. Međutim, ta ista istraživanja pokazuju da takve promjene mogu samo ići do određene točke i da se te promjene bitno ne mijenjaju. Te male promjene nazivaju se „mikroevolucija“. Mikroevolucija može rezultirati nekim drastičnim promjenama, poput onih nađenih u psima. Svi psi su ista vrsta, i može se vidjeti koliko varijacija postoji. No, čak i najagresivniji rasplod nikada nije psa pretvorio u nešto drugo. Postoji granica koliko pas putem rasplođivanja može postati velik, malen, pametan ili dlakav. Eksperimentalno, nema razloga za pretpostavku da se vrste mogu mijenjati preko svojih vlastitih genetskih ograničenja i postati nešto drugo.
Dugoročna evolucija, ipak, zahtijeva „makroevoluciju“, koja se odnosi na te promjene velikih razmjera. Mikroevolucija pretvara vuka u chihuahuu ili dogu. Makroevolucija bi trebala pretvoriti ribu u kravu ili patku. Postoji ogromna razlika u opsegu i učinku između mikroevolucije i makroevolucije. Ovdje je nedostatak teorije evolucije u tome što eksperimentiranje ne podržava sposobnost da mnogo malih promjena pretvara jednu vrstu u drugu.
Konačno, tu je i pogrešna primjena evolucije. Naravno, to nije nedostatak u znanstvenoj teoriji, nego greška u načinu na koji se teorija zlorabi u neznanstvene svrhe. Još uvijek postoji jako mnogo pitanja u vezi biološkog života na koja evolucija ne odgovara. Pa ipak, postoje i oni koji pokušavaju transformirati teoriju iz biološkog objašnjenja u metafizičko. Svaki puta kada netko tvrdi da teorija evolucije opovrgava vjeru, duhovnost ili Boga, uzima teoriju izvan svojih granica. Pošteno ili ne, teoriju evolucije kao protuvjerski alat koriste oni koji odbacuju Boga.
Sve u svemu, postoje mnogi čvrsti znanstveni razlozi za sumnju u teoriju evolucije. Znanost može riješiti ove nedostatke ili na kraju može pobiti teoriju u cijelosti. Ne znamo što će se dogoditi, ali znamo ovo: teorija evolucije daleko je od potvrđene, i razumni ljudi ju na znanstvenoj razini mogu dovoditi u pitanje. English
Koji su neki nedostaci teorije evolucije?
