Pitanje
Što Biblija kaže o neopraštanju?
Odgovor
Biblija ima podosta za reći o opraštanju i neopraštanju. Možda je najpoznatije učenje o neopraštanju Isusova prispodoba o nemilosrdnom sluzi zabilježena u Mateju 18,21-35. U prispodobi kralj oprašta enormno velik dug (u osnovi onaj koji nikada ne bi mogao vratiti) jednom od svojih sluga. Međutim, kasnije taj isti sluga odbija oprostiti mali dug drugog čovjeka. Kralj čuje za to i povlači prethodno oproštenje. Isus završava rekavši: „Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama ako ne oprostite od srca svojih svaki bratu svojemu prijestupe njegove" (Matej 18,35). Drugi nam stihovi govore da će nam biti oprošteno kao što i mi opraštamo (vidi na primjer Matej 6,14; 7,2; i Luka 6,37).
Nemojte se ovdje zbuniti; Božji oprost ne temelji se na našim djelima. Oprost i spasenje u potpunosti se temelje na Bogu i Isusovom otkupiteljskom djelu na križu. Međutim, naši postupci pokazuju našu vjeru i u kojoj mjeri razumijemo Božju milost (vidi Jakovljeva 2,14-26 i Luka 7,47). Potpuno smo nedostojni, no Isus je ipak odlučio platiti cijenu naših grijeha i oprostiti nam (Rimljanima 5,8). Kad doista shvatimo veličinu Božjeg dara za nas, prenosit ćemo taj dar dalje. Primili smo milost i trebamo zauzvrat dati milost drugima. U prispodobi smo zgroženi slugom koji ne bi oprostio manji dug nakon što mu je oprošten njegov neisplativi dug. Ipak, kad sami ne oprostimo, ponašamo se kao taj sluga iz prispodobe.
Neopraštanje nas također lišava života u izobilju kojeg Bog ima za nas. Umjesto da promičemo pravdu, naše se neopraštanje gnoji u gorčinu. Hebrejima 12,14-15 upozorava: „Težite za mirom sa svima, i za posvećenjem, bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina! Pripazite da tko ne otpadne od milosti Božje, da kakav korijen gorčine ne proklija te vam bude na smutnju pa se time okaljaju mnogi." Slično tome, 2. Korinćanima 2,5-11 upozorava da neopraštanje može otvoriti vrata Sotoni.
Također znamo da oni koji su se ogriješili o nas – kojima možda ne želimo oprostiti – snose odgovornost Bogu (vidi Rimljanima 12,19 i Hebrejima 10,30). Važno je prepoznati da oprostiti ne znači umanjiti nepravdu ili nužno se pomiriti. Kada odlučimo oprostiti, oslobađamo osobu od njezine zaduženosti prema nama. Odričemo se prava na osobnu osvetu. Odlučujemo reći da nećemo zamjerati tuđu nepravdu. Međutim, ne dopuštamo nužno da ta osoba povrati naše povjerenje ili je čak u potpunosti oslobodimo posljedica njezinog grijeha. Kaže nam se da je „plaća grijeha smrt" (Rimljanima 6,23). Iako nas Božji oprost oslobađa vječne smrti, ne oslobađa nas uvijek smrtnih posljedica grijeha (poput prekida odnosa ili kazne koju daje pravosudni sustav). Opraštanje ne znači da se ponašamo kao da nije počinjena nepravda; to znači da prepoznajemo da nam je dana milost u izobilju i da nemamo pravo držati tuđu nepravdu nad glavom.
Biblija nas uvijek iznova poziva da opraštamo jedni drugima. Na primjer, Efežanima 4,32 kaže: „I budite jedni drugima dobrostivi, samilosni, opraštajući jedni drugima kao što i Bog u Kristu oprosti vama." Primili smo puno na putu opraštanja i puno se od nas očekuje kao odgovor (vidi Luka 12,48). Iako je oproštenje često teško, neopraštanje znači neposlušnost Bogu i podcjenjivanje veličine Njegovog dara.
English
Što Biblija kaže o neopraštanju?
