Pitanje
Koja je opasnost/posljedica nepriznatog grijeha?
Odgovor
Prva Ivanova 1,9 kaže: „Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde.“ Ovaj je stih pisan kršćanima i ovisi o riječi „ako“. Bog nudi potpuno oproštenje za svaki grijeh koji počine Njegova djeca AKO mu ga priznamo. Riječ „priznanje“ podrazumijeva slaganje s Bogom koliko je naš grijeh loš. Pokajanje ili odvraćanje od njega dio je ovog priznanja. Za one koji nisu oprani Isusovom krvlju, svaki je grijeh nepriznat i neoprošten. Vječna kazna očekuje one koji se odbiju pokajati za svoj grijeh i prihvatiti Isusovu žrtvu za njega (2. Solunjanima 1,8-9; Ivan 3,15-18). Ali što je s kršćaninom koji gaji nepriznati grijeh?
Prema Bibliji, sav naš grijeh plaćen je kad smo prihvatili Isusovu žrtvu za nas. Druga Korinćanima 5,21 kaže: „Njega, naime, koji ne upozna grijeha, za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.“ Kad napravimo tu božansku razmjenu na križu, Bog nas odlučuje vidjeti kao pravednike. Bog ne vidi našu pravednost, nego Kristovu pravednost (Titu 3,5). Zamjenjuje naš dug: naš ukaljani zapis za Njegov savršeni. Od tada imamo potpuno odobrenje i prihvaćanje od strane Boga.
Ali što se događa kad zgriješimo nakon što smo primili taj savršeni zapis? Zamislite da hladnog zimskog dana stojite kraj južnog prozora. Zrak je hladan, ali sunce sja kroz prozor. Počinje vas zagrijavati, a vi uživate u njegovom sjaju. Zatim povučete zavjesu. Odmah prestaje toplina. Je li to zato što je sunce prestalo sjati? Ne, to je zato što je nešto došlo između vas i sunca. Onog trenutka kada otvorite zavjesu, sunce vas može ponovno ugrijati. Ali to ovisi o vama. Pregrada je unutar kuće, a ne izvan.
Nepriznati grijeh djeluje poput te zavjese. Bog se raduje svojoj djeci (Psalam 37,23; Rimljanima 8,38-39). Želi nas blagosloviti, družiti se s nama i obasuti nas odobravanjem (Psalam 84,11; 115,13; 1. Samuelova 2,30). Želi da se sunčamo u toplini Njegova osmijeha. Ali kad odaberemo grijeh, gradimo barijeru između sebe i našega svetog Oca. Navlačimo zavjesu na zajedništvo s Njim i počinjemo osjećati hladnoću duhovne usamljenosti. Mnogo puta ljutito optužujemo Boga da nas je napustio dok smo zapravo napustili mi Njega. Kad se tvrdoglavo odbijamo pokajati, naš voljeni Otac će nas disciplinirati (Hebrejima 12,7-11). Gospodnja disciplina može biti ozbiljna, čak i dovesti do smrti kada je srce otvrdnulo do točke bez povratka (1. Korinćanima 11,30; 1. Ivanova 5,16). Bog čezne za obnovljenim zajedništvom čak i više nego mi (Izaija 65,2; 66,13; Matej 23,37; Joel 2,12-13). Traži nas, disciplinira i ljubi čak i u našem grijehu (Rimljanima 5,8). Ali On ostavlja našu slobodnu volju netaknutom. Moramo otkriti zavjesu priznanjem i pokajanjem.
Ako kao djeca Božja odlučimo ostati u svom grijehu, tada biramo posljedice koje idu s tim izborom. Slomljeno zajedništvo i nedostatak rasta. Međutim, oni koji ustraju u grijehu trebaju preispitati svoj istinski odnos s Bogom (2. Korinćanima 13,5). Biblija je jasna da oni koji poznaju Boga ne nastavljaju životni stil nepokajanog grijeha (1. Ivanova 2,3-6; 3,7-10). Želja za svetošću obilježje je onih koji poznaju Boga. Spoznati Boga znači voljeti ga (Matej 22,37-38). Voljeti ga znači željeti mu ugoditi (Ivan 14,15). Nepriznati grijeh stoji na putu da mu ugodimo, stoga ga pravo Božje dijete želi priznati, promijeniti se i obnoviti zajedništvo s Bogom.
English
Koja je opasnost/posljedica nepriznatog grijeha?
