Pitanje
Što je nesvodiva složenost?
Odgovor
Nesvodiva složenost je pojam koji se koristi za opisivanje obilježja određenih složenih sustava pri čemu su im potrebni svi njihovi pojedinačni sastavni dijelovi kako bi funkcionirali. Drugim riječima, nemoguće je smanjiti (ili pojednostaviti) složenost nesvodivog složenog sustava uklanjanjem bilo kojeg od njegovih sastavnih dijelova i dalje zadržati njegovu funkcionalnost.
Profesor Michael Behe sa Sveučilišta Lehigh izmislio je taj termin u svom poznatom djelu Darwinova crna kutija, 1996. Popularizirao je koncept predstavljajući uobičajenu mišolovku kao primjer nesvodive složenosti. Tipična mišolovka sastoji se od pet sastavnih dijelova: hvataljke, opruge, čekića, držača i podloge. Prema Beheu, ako se bilo koji od tih dijelova ukloni bez slične zamjene (ili barem značajnog restrukturiranja preostalih dijelova), cijeli sustav neće funkcionirati. Profesor John McDonald sa Sveučilišta Delaware osporio je nesvodivu složenost mišolovke. McDonald je napravio online fleš prezentaciju kako bi ilustrirao svoj argument (pogledajte Svodiva složena mišolovka na http://udel.edu/~mcdonald/oldmousetrap.html). Behe je objavio pobijanje McDonaldove polemike, također na internetu (vidi Obrana mišolovke: Odgovor na kritike na http://www.arn.org/docs/behe/mb_mousetrapdefended.htm). I tako se rasprava oko mišolovke nastavlja. Ali to nije bitno. Je li mišolovka doista nesvodivo složena ili ne, nije srž problema. Srž problema je sam koncept nesvodive složenosti.
Inače benigni koncept nesvodive složenosti potiče žestoke kontroverze kada se primjenjuje na biološke sustave. To je zato što se na nju gleda kao na izazov darvinističkoj evoluciji, koja ostaje dominantna paradigma u području biologije. Charles Darwin je priznao: „Kada bi se moglo dokazati da postoji bilo kakav složeni organ, koji se nikako nije mogao formirati brojnim, uzastopnim, blagim modifikacijama, moja teorija bi se apsolutno slomila“ (Podrijetlo vrsta, 1859., 158. str.). Behe tvrdi: „Nesvodivo složen sustav ne može nastati izravno (tj. kontinuiranim poboljšanjem početne funkcije, koja nastavlja raditi istim mehanizmom) blagim, uzastopnim modifikacijama prethodnog sustava, jer bilo koja preteča nesvodivo složenog sustava kojoj nedostaje dio po definiciji je nefunkcionalna“ (Darwinova crna kutija, 1996., 39. str.).
Treba napomenuti da pod „nefunkcionalnim“ Behe ne misli da preteča ne može imati nikakvu funkciju – mišolovka kojoj nedostaje opruga i dalje može djelovati kao uteg za papir. Jednostavno ne može služiti specifičnoj funkciji (hvatanje miševa) pomoću istog mehanizma (čekić s oprugom koji udara po mišu).
To ostavlja otvorenu mogućnost da se nesvodivo složeni sustavi mogu razviti iz jednostavnijih preteča koje služe drugim nepovezanim funkcijama. To bi predstavljalo neizravnu evoluciju. Behe je priznao da, „ako je sustav nesvodivo složen (i stoga ne može nastati izravno), ipak se ne može definitivno isključiti mogućnost neizravnog, kružnog procesa“ (isti izvor, 40. str.).
U skladu s analogijom mišolovke, dok se mišolovka s pet dijelova izravno ne bi mogla razviti iz jednostavnije, nefunkcionalne verzije same sebe (i ostati u skladu s Darwinovim konceptom evolucije putem prirodne selekcije), mogla bi evoluirati iz četverodijelnog utega za papir. Stoga, prema Beheu, učinkovitija, složenija mišolovka koja se razvija iz jednostavnije verzije predstavljala bi izravnu evoluciju. Složena mišolovka koja se razvija iz složenog utega za papir predstavljala bi neizravnu evoluciju. Nesvodiva složenost smatra se izazovom za izravnu evoluciju.
Također treba napomenuti da evolucija putem prirodne selekcije ne djeluje samo komplicirajući prethodne sustave. Također ih može pojednostaviti. Dakle, Darwinova evolucija može proizvesti nesvodivu složenost djelujući unatrag. Razmislite o popularnoj igri Jenga, igri u kojoj igrači uklanjaju drvene cigle s tornja dok se ne sruši. Kula počinje s 54 drvene cigle. Kako igrači uklanjaju cigle, toranj se smanjuje u složenosti (to jest ima sve manje dijelova) dok ne postane nesvodivo složen (to jest ako se ukloni još cigli, toranj će se srušiti). Ovo ilustrira kako se nesvodivo složeni sustav može neizravno razviti iz kompliciranijeg sustava.
Behe tvrdi da što je nesvodivo složeni sustav manje kompliciran, to je vjerojatnije da je mogao evoluirati neizravnim putem (ili evolucijom iz jednostavnije preteče koja je imala drugu funkciju ili iz kompliciranije preteče koja je izgubila dijelove). S druge strane, što je složeniji sustav koji se ne može reducirati, to je manja vjerojatnost da bi se mogao razviti neizravnim putem. Prema Beheu, „kako se složenost međusobnog sustava povećava, vjerojatnost takvog neizravnog procesa naglo opada“ (isti izvor, 40. str.).
Behe navodi flagelarni sustav bakterije E. coli kao primjer kompliciranog nesvodivo složenog sustava za koji vjeruje da se nije mogao razviti izravno (jer je nesvodivo složen) i najvjerojatnije nije evoluirao neizravno (jer je iznimno kompliciran). Flagelarni sustav E. coli je nevjerojatan mikroskopski vanbrodski motor koji E. coli koristi za kretanje u svom okruženju. Sastoji se od 40 pojedinačnih, integralnih dijelova uključujući stator, rotor, pogonsko vratilo, u-zglob i propeler. Ako se bilo koji od tih dijelova ukloni, cijeli sustav neće funkcionirati. Neke od komponenti flageluma (biča) postoje drugdje u mikroskopskom svijetu. Ovi dijelovi također funkcioniraju kao dio transportnog sustava tipa III. Dakle, mogli su biti posuđeni iz transporta tipa III. (proces poznat kao cooption). Međutim, većina flagelarnih komponenti E. coli je jedinstvena. Zahtijevaju vlastito evolucionističko objašnjenje, koje je za sada zagonetno.
Došlo je do ogromnog protivljenja nesvodivoj složenosti unutar darvinističkog tabora. Neke od ovih kritika su valjane, neke nisu. Isto tako se moraju pažljivo istražiti tvrdnje zagovornika nesvodive složenosti. Neki od bioloških primjera koje su zagovornici rano citirali sada se mogu reducirati. To ne poništava sam koncept, niti negira stvarne primjere nesvodivo složenih bioloških sustava (kao što je E. coli bakterijski flagelum). To samo pokazuje da znanstvenici mogu pogriješiti, baš kao i svi drugi.
Ukratko, nesvodiva složenost je aspekt teorije inteligentnog dizajna koji tvrdi da su neki biološki sustavi toliko složeni i toliko ovisni o više složenih dijelova da se nisu mogli razviti slučajno. Ukoliko se svi dijelovi sustava nisu razvili u isto vrijeme, sustav bi bio beskoristan, i time zapravo šteta za organizam, te bi prema „zakonima“ evolucije bio prirodno selektiran iz organizma. Dok nesvodiva složenost ne dokazuje eksplicitno inteligentnog Dizajnera i ne opovrgava konačno evoluciju, definitivno ukazuje na nešto izvan slučajnih procesa u nastanku i razvoju biološkog života.
English
Što je nesvodiva složenost?
