Pitanje
Što će se dogoditi s ljudima koji nisu imali prilike čuti o Isusu? Hoće li Bog osuditi osobu koja nikada nije čula o njemu?
Odgovor
Svi ljudi odgovorni su Bogu bez obzira jesu li „čuli o njemu“ ili nisu. Biblija kaže da se Bog jasno objavio u prirodi (Rimljanima 1,20) i u ljudskim srcima (Propovjednik 3,11). Problem je u tome što je čovječanstvo grješno; svi odbacujemo ovu spoznaju o Bogu i bunimo se protiv njega (Rimljanima 1,21-23). Bez Božje milosti, Bog bi nas predao grješnim požudama našega srca i dopustio nam da otkrijemo koliko je život bez njega bijedan i isprazan. On to čini za one koji ga odbacuju (Rimljanima 1,24-32).
U stvarnosti se ne radi o tome da ljudi nisu čuli o Bogu. Pravi problem je u tome što su odbacili ono što su čuli i što se lako može vidjeti u prirodi. U Ponovljenom zakonu 4,29 piše: „Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom.“ Ovaj stih uči jedno važno načelo: svi koji istinski traže Boga će ga i pronaći. Ukoliko osoba istinski želi upoznati Boga, Bog će mu se obznaniti.
Problem je u tome što „nema razumna, nema nikoga koji traži Boga“ (Rimljanima 3,11). Ljudi odbacuju spoznaju o Bogu koja je prisutna u prirodi i u njihovu srcu, a u zamjenu odlučuju štovati „boga“ kojega su sami stvorili. Suludo je raspravljati o tome je li Bog pravedan kada pošalje u pakao nekoga koji nikada nije imao priliku čuti Radosnu vijest o Kristu. Ljudi su odgovorni Bogu za ono što im je Bog već objavio. Biblija kaže da ljudi odbacuju to znanje, tako da je Bog pravedan kada ih osudi na pakao.
Umjesto da raspravljamo o sudbini onih koji nikada nisu čuli, kao kršćani smo pozvani činiti sve što je u našoj moći kako bi oni mogli čuti. Pozvani smo širiti Radosnu vijest među svim narodima (Matej 28,19-20; Djela 1,8). Činjenica da znamo da ljudi odbacuju spoznaju o Bogu objavljenu u prirodi treba nas motivirati da naviještamo Radosnu vijest spasenja po Isusu Kristu. Jedino prihvaćanjem Evanđelja Božje milosti po Gospodinu Isusu Kristu ljudi mogu biti spašeni od svojih grijeha i izbavljeni od vječne odvojenosti od Boga u paklu.
Pretpostavimo li da onima koji nikada nisu čuli Radosnu vijest Bog iskazuje milosrđe, tada se susrećemo s nepremostivim problemom. Ako će se ljudi koji nikada nisu čuli Radosnu vijest spasiti ... onda se trebamo pobrinuti da nikada nitko ne čuje Evanđelje. U tome slučaju, navijestiti Radosnu vijest osobi koja će je odbaciti je najgore što možemo učiniti, jer bi tada ona bila osuđena. Ljudi koji ne čuju poruku Evanđelja moraju biti osuđeni, jer u protivnom izostaje poticaj na evangelizaciju. Zašto bismo ljude izlagali opasnosti da odbiju Radosnu vijest i osude se – kada su prije toga bili spašeni zato što nikada nisu čuli Evanđelje?
English
Što će se dogoditi s ljudima koji nisu imali prilike čuti o Isusu? Hoće li Bog osuditi osobu koja nikada nije čula o njemu?
