Pitanje
Što znači da je kršćanin novo stvorenje (2. Korinćanima 5,17)?
Odgovor
Novo stvorenje opisuje se u 2. Korinćanima 5,17: „Stoga, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje: ono staro je prošlo, gle, sve je novo nastalo." Riječ „stoga" vraća nas na stihove 14-16 gdje nam Pavao govori da su svi vjernici umrli s Kristom i više ne žive za sebe. Naši životi više nisu svjetovni; sada su duhovni. Naša „smrt" odnosi se na staru grešnu narav koja je s Kristom pribijena na križ. Ukopana je s Njime, i isto kao što je Otac uskrsnuo Njega, tako smo i mi uskrsli da „živimo u novosti života" (Rimljanima 6,4). Ta nova osoba koja je uskrsla jest ono što Pavao naziva u 2. Korinćanima 5,17 „novim stvorenjem".
Da bismo razumjeli novo stvorenje, prvo moramo shvatiti da se radi o stvorenju, nečim što je stvorio Bog. Ivan 1,13 nam govori da je do ovog novog rođenja došlo Božjom voljom. Nismo naslijedili novu narav, niti smo se odlučili za ponovno stvaranje, niti je Bog jednostavno očistio našu staru narav; stvorio je nešto posve svježe i jedinstveno. Novo je stvorenje potpuno novo, nastalo ni iz čega, baš kao što je Bog stvorio čitav svemir ex nihilo, ni iz čega. Samo je Stvoritelj mogao izvesti takav podvig.
Drugo, „ono staro je prošlo". „Ono staro" odnosi se na sve što je dio naše stare prirode – prirodni ponos, ljubav prema grijehu, oslanjanje na djela i naša prijašnja mišljenja, navike i strasti. Što je najvažnije, ono što smo voljeli je prošlo, osobito vrhovna ljubav prema sebi, a samim tim i samopravednost, samopromocija i samoopravdanje. Novo stvorenje gleda izvana prema Kristu, a ne unutar prema sebi. Ono staro je umrlo, prikovano na križ s našom grešnom naravi.
Usporedo s onim starim što je prošlo, „sve je novo nastalo". Ono što je staro, mrtvo zamijenjeno je nečim novim, puninom života i slavom Božjom. Novorođena duša uživa u onome što se tiče Boga i odriče se svijeta i tijela. Naše svrhe, osjećaji, želje i razumijevanja svježi su i drugačiji. Svijet vidimo drugačije. Biblija nam postaje nova knjiga, i premda smo je možda već čitali, vidimo ljepotu koju nikad prije nismo vidjeli i divimo se kako ju prije nismo opazili. Kao da se čitavo lice prirode promijenilo i u novom smo svijetu. Nebo i zemlja puni su novih čuda i kao da sve sada izgovara Božju slavu. Javljaju se novi osjećaji prema svim ljudima – nova vrsta ljubavi prema obitelji i prijateljima, novo suosjećanje koje se nikad prije nije osjećalo za neprijatelje, te nova ljubav prema cijelom čovječanstvu. Grijeh kojeg smo se nekad držali, sada želimo zauvijek odložiti. „Svukli smo staroga čovjeka s njegovim djelima" (Kološanima 3,9) i odjenuli u „novoga čovjeka, stvorena po Bogu u pravednosti i istinskoj svetosti" (Efežanima 4,24).
Što je s kršćaninom koji i dalje griješi? Postoji razlika između nastavljanja s grijehom i nastavljanja življenja u grijehu. U ovom životu nitko ne postiže bezgrešno savršenstvo, ali otkupljeni se kršćanin iz dana u dan posvećuje (postaje svetim), griješi manje i mrzi grijeh svaki put kad padne. Da, još uvijek griješimo, ali protiv svoje volje, a sazrijevajući griješimo sve rjeđe i rjeđe. Naša nova osobnost mrzi grijeh koji nas i dalje ne pušta. Razlika je u tome što novo stvorenje više nije rob grijeha, kao što smo nekada bili. Sada smo oslobođeni grijeha koji više nema moć nad nama (Rimljanima 6,6-7). Sada smo osnaženi pravednošću i za pravednost. Sada imamo izbor da nad nama „ne kraljuje grijeh", odnosno da se smatramo „mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu" (Rimljanima 6,11-12). Najbolje od svega, sada imamo moć izbora potonjeg.
Novo stvorenje je nešto čudesno, oblikovano u Božjem umu i stvoreno Njegovom snagom i za Njegovu slavu.
English
Što znači da je kršćanin novo stvorenje (2. Korinćanima 5,17)?
