Pitanje
Što je nutarnji čovjek?
Odgovor
Pavao u svojim poslanicama nekoliko puta koristi izraz nutarnji čovjek (2. Korinćanima 4,16; Efežanima 3,16). Rimljanima 7,22-23 kaže: „Jer po nutarnjem čovjeku imam radost u Zakonu Božjem, ali vidim u svojim udovima drugi zakon." „Nutarnji čovjek" je drugi način opisivanja duhovnog aspekta osobe. Suprotno tome, „izvanjski čovjek" bi bio vidljivi, vanjski aspekt osobe.
Bog je stvorio ljudska bića s duhom, dušom i tijelom (Postanak 1,27; 1. Solunjanima 5,23). Kaže se da nismo tijela s dušama; mi smo duše koje imaju tijela. Tijelo – „izvanjski čovjek" – naše je fizičko kućište kroz koje doživljavamo svijet. Naša tijela prvenstveno djeluju putem pet osjetila i zadovoljenjem urođenih potreba koje nas tjeraju da jedemo, pijemo i spavamo. Naša tijela nisu zla, već su Božji darovi. Želi da mu predamo ta tijela kao živu žrtvu (Rimljanima 12,1-2). Kad prihvatimo Božji dar spasenja po Kristu, naša tijela postaju hramovi Duha Svetoga (1. Korinćanima 6,19-20; 3,16).
Naše duše su centri ličnosti naših bića iz kojih djeluju naš um, volja i emocije. Sa svojom dušom biramo hoćemo li slušati požude našeg tijela ili želje Duha Svetoga (Galaćanima 5,16-17; Rimljanima 8,9; Marko 14,38). Duša osobe je sudnica u kojoj se donose životne odluke. To je sjedište samoživota i izvorište iz kojeg potječu karakterne osobine kao što su samopouzdanje, samosažaljenje, samotraženje i samopotvrđivanje.
Naš duh sadrži unutarnjeg čovjeka o kojem Pismo govori. Naš duh je tamo gdje Duh Božji komunicira s nama. Isus je rekao: „Bog je duh, i koji mu se klanjaju, trebaju se klanjati u duhu i istini" (Ivan 4,24). U našem se duhu nanovo rađamo (Ivan 3,3-6). „Nutarnji čovjek" sadrži savjest po kojoj se Duh Sveti može kretati i osvjedočiti o grijehu (Ivan 16,8; Djela 24,16). Naši duhovi su dijelovi nas koji najviše vole Boga, s urođenim znanjem o ispravnom i pogrešnom (Rimljanima 2,14-15). Prva Korinćanima 2,11 kaže: „Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega koji je u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega."
Rimljanima 12,1-2 nas preklinje da se ne suobličujemo s načinom razmišljanja ovoga svijeta; umjesto toga se naš unutarnji čovjek mora transformirati „obnovom svoga uma". Do te obnove uma dolazi kada dopuštamo Duhu Svetom da slobodno vlada našim „nutarnjim čovjekom". On počinje mijenjati naše postupke i želje kako bi se uskladili s Njegovim. Rimljanima 8,13-14 kaže: „Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je; ako pak Duhom usmrćujete djela tijela, živjet ćete. Jer svi koji su Duhom Božjim vođeni, oni su sinovi Božji."
Rimljanima 7 detaljno opisuje često bolnu borbu između našeg tijela i duha. Naši duhovi, preporođeni Božjom silom, čeznu da budu poslušni i slijede Isusa. No tijelo ne umire lakom smrću. Rimljanima 6 objašnjava kako možemo dopustiti unutarnjem čovjeku da pobjeđuje nad tijelom. Stihovi 6 i 7 kažu: „Ovo znamo: naš je stari čovjek bio zajedno s njim razapet da se uništi ovo grješno tijelo te više ne robujemo grijehu. Jer tko umre, opravdan je od grijeha." Dok se ne smatramo „s Kristom razapeti" (Galaćanima 2,20), duša i tijelo se bore s duhom za nadmoć. Mi i dalje živimo u stanju poraza dok ne umremo sebi i ne dopustimo Duhu da ima potpunu kontrolu nad svim aspektima našeg života, kako unutarnjim tako i vanjskim čovjekom.
Božja je želja i plan za ljudska bića da živimo uvijek upravljani nanovorođenom prirodom, koja je u koraku s Božjim Duhom. No naše pale naravi žele vladati i stoga se vodi duhovna borba. Rimljanima 7,24 postavlja pitanje koje svaki predani Kristov sljedbenik postavlja: „Tko će me izbaviti od ovoga smrtnoga tijela?" Stih 25 odgovara na to pitanje: „Zahvaljujem Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu." Mjera u kojoj podvrgavamo tog nutarnjeg čovjeka pod kontrolu Duha Svetog jest mjera u kojoj hodamo u neprekidnoj pobjedi nad našim palom tijelom.
English
Što je nutarnji čovjek?
