Pitanje
Postoji li nešto takvo kao nužno zlo?
Odgovor
Dietrich Bonhoeffer jednom je napisao: „Ono što je gore od činjenja zla jest biti zlo." Te su riječi korištene za obranu njegovih postupaka u uroti za atentat na Adolfa Hitlera tijekom Drugog svjetskog rata. Atentat je zlo, ali neki bi to, uključujući Bonhoeffera, nazvali nužnim zlom u odnosu na veće zlo poput holokausta. Podržava li se u Bibliji koncept „nužnog zla"?
Vjerojatno bismo prvo trebali definirati riječ zlo. U Bibliji se nalaze dvije različite uporabe riječi: prirodne katastrofe i moralno manjkavo (loše) ponašanje. U Izaiji 45,7 spominje se da je Bog stvorio zlo: „Ja svjetlost oblikujem i tamu stvaram, ja činim mir i stvaram zlo; ja, Gospodin, činim sve to." Riječ zlo u ovom stihu znači „nesreća" ili „katastrofa". Antitetički paralelizam poezije stavlja zlo u izravnu suprotnost s mirom. Radi se o tome da Bog daje vremena mira i vremena nevolja.
Druga vrsta zla koja označava nešto loše ili moralno pogrešno spominje se u Mateju 12,35, gdje se „dobar" čovjek uspoređuje sa „zlim" čovjekom. Vidi također Suci 3,12; Izreke 8,13 i 3. Ivanova 1,11.
Obje se definicije moraju ispitati u odnosu na nužno zlo. Jona je bio prorok pozvan od Boga da proglasi sud nad gradom Niniva (Jona 1,2). Umjesto da posluša, Jona je pokušao pobjeći na brod. Bog je poslao strašnu, bjesomučnu oluju protiv broda, a ljudi na brodu strahovali su za svoje živote. Kao rezultat toga, Jona je pristao da ga se baci s broda, a kad je upao u vodu, Bog je pripremio veliku ribu koja je čekala da ga proguta i zadrži tri dana. Oluja i vrijeme u ribljem trbuhu bili su „zlo" za Jonu (u katastrofalnom smislu), ali bila su „nužna" zla kako bi odvratila Jonu od njegove neposlušnosti. Ne samo da je Jona obnovljen, već je spašen i cijeli grad Niniva (Jona 3,10).
Postoje ljudi iz biblijske povijesti koji su činili ono što su znali da je pogrešno kako bi ostvarili prepoznato „dobro". Jedan primjer je kralj Šaul, koji je preuzeo na sebe prinošenje žrtve Bogu umjesto da pričeka Samuela. Šaul je znao da je pogrešno prinijeti žrtvu, ali je zaključio da je prinošenje (u Božju čast) bolje nego ne prinošenje. Bog to nije vidio na taj način. Rezultat Šaulove neposlušnosti bio je konačni gubitak njegova kraljevstva (1. Samuelova 13,8-14).
Rijetko bi itko tvrdio da laganje nije moralno zlo. Ipak, u dva slučaja u Starom zavjetu, laganje prati pozitivan ishod. Hebrejske primalje primile su Božji blagoslov nakon što su lagale faraonu (Izlazak 1,15-21), a njihovi postupci vjerojatno su spasili živote mnogih hebrejskih dječaka. Bludnica Rahaba lagala je jerihonskom kralju kako bi zaštitila hebrejske špijune koji su se skrivali na njenom krovu (Jošua 2,5). Kasnije je Bog poštedio Rahabu i njenu obitelj kada je Izrael uništio Jerihon. Jesu li te laži bile „nužno zlo"? Važno je napomenuti da Biblija izričito ne odobrava niti jednu laž. Hebrejske primalje odlučile su se pokoravati Božjoj zapovijedi iznad faraonovih. Bog ih nije blagoslovio zbog laži, nego zbog njihove poslušnosti Njemu. Rahaba je bila pošteđena ne zato što je lagala, već zato što je špijune dočekala po vjeri (Jošua 6,17; Hebrejima 11,31). Istina, njeno je laganje bilo dio plana da ih sakrije. Da nije slagala, špijuni bi zasigurno bili ubijeni – ako Bog ne bi intervenirao na drugi način. Sličan argument mogao bi se iznijeti i za situaciju primalja. U svakom slučaju, laž se može smatrati manjom od dva moguća zla.
Je li za primalje zlo bilo nužno? Je li za Rahabu zlo bilo nužno? „Nužno" je ekstenzija iako su krajnji rezultati bili pozitivni. Čak i ako su laži naizgled nekome koristile, ono što su primalje i Rahaba učinile bilo je grešno, a te je grijehe Isus ponio na križu (Izaija 53,6).
Rijetko će se, ako ikad, netko suočiti sa situacijom u kojoj su dva zla jedina moguća izbora. Možda ćemo biti prisiljeni učiniti nešto što nam je neprilično ili što ide protiv naše bolje procjene. No, s obzirom na činjenicu da Bog želi svetost u svome narodu (1. Petrova 1,15), nikada nije prikladno „nužno" počiniti grijeh.
English
Postoji li nešto takvo kao nužno zlo?
