Pitanje
Obnavlja li Bog službu apostola i proroka u današnjoj crkvi?
Odgovor
Pokret za obnovu službe apostola i proroka temelji svoju tvrdnju na tome da apostoli i proroci trebaju biti dio crkve u skladu s Efežanima 4,11-12: „On i dade jedne za apostole, jedne za proroke, jedne za evangeliste, jedne za pastire i učitelje, da usavrši svete za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova“ (VB).
Tijekom prvog stoljeća Crkve postojala je služba apostola i postojao je duhovni dar apostolstva. Službu ili položaj apostola održavalo je 12 Isusovih učenika, uključujući Mateja, koji je zauzeo Judino mjesto, i Pavao. Određene apostole odabrao je Krist (Marko 3,16-19). Izbor Judine zamjene vidi se u Djelima 1,20-26. Zapazite u ovom odlomku da se Judin položaj naziva „službom“. Također treba napomenuti da je Pavla odabrao Krist (1. Korinćanima 15,8-9; Galaćanima 1,1; 2,6-9). Ti ljudi su dobili zadatak da postave temelj univerzalne crkve (Efežanima 2,20). Temelj univerzalne crkve postavljen je u prvom stoljeću. To je razlog zašto služba apostola više nije u funkciji. Jednom kada je temelj postavljen, više ne trebamo one koji postavljaju temelj.
Također je postojao duhovni dar apostolstva (to ne treba brkati sa službom – to dvoje je odvojeno). Među onima koji su imali duhovni dar bili su Jakov (1. Korinćanima 15,7; Galaćanima 1,19), Barnaba (Djela 14,4. 14; 1. Korinćanima 9,6), Andronik i Junija (Rimljanima 16,7), moguće Silvan i Timotej (1. Solunjanima 1,1; 2,6) i Apolon (1. Korinćanima 4,6. 9). Ova potonja skupina imala je dar apostolstva, ali ne i apostolsku „službu“ naslijeđenu od Dvanaestorice i Pavla. Dakle, oni koji su imali dar apostolstva bili su oni koji su nosili poruku evanđelja s Božjim autoritetom. Riječ „apostol“ znači „onaj koji je poslan kao autoritativni predstavnik“. To je bila istina za one koji su imali službu apostola (poput Pavla) i one koji su imali duhovni dar (poput Apolona). Iako i danas postoje takvi ljudi, one koje Bog šalje da šire evanđelje najbolje je NE nazivati apostolima zbog toga što to uzrokuje zabunu. Mnogi nisu svjesni da postoje dvije različite namjene izraza „apostol“.
Dar proroštva također je bio privremeni dar kojeg je Krist dao za polaganje temelja univerzalne crkve (Efežanima 2,20). Prorok je navješćivao poruku od Gospodina za vjernike u prvom stoljeću. Ti vjernici nisu imali prednost koju mi imamo danas s obzirom na kompletnu Bibliju. Posljednja knjiga Novog zavjeta (Otkrivenje) nije bilo dovršena do kasno u prvom stoljeću. Stoga se Gospodin pobrinuo za nadarene ljude zvane prorocima koji su navješćivali poruke od Boga sve dok kanon Pisma nije kompletiran.
Treba napomenuti da je trenutno učenje o obnovi proroka i apostola daleko od onoga što Pismo opisuje o ljudima koji su imali dar proroštva i službu apostola. Oni koji uče takvu obnovu uče da se protiv apostola i proroka nikad ne bi smjelo govoriti niti ih dovoditi u pitanje, jer govoriti protiv njih znači govoriti protiv Boga. Ipak, apostol Pavao je pohvalio ljude iz Bereje, jer su ono što je rekao uspoređivali s Božjom Riječi kako bi se uvjerili da je govorio istinu (Djela 17,10-11). Apostol Pavao je onima u Galciji također izjavio da ako bi im netko, uključujući njega, naučavao neko drugo evanđelje, neka ta osoba bude „prokleta“ (Galaćanima 1,8-9). Pavao je u svemu ljude upućivao na Bibliju kao na konači autoritet. Ljudi koji danas za sebe tvrde da su apostoli i proroci čine sebe konačnim autoritetom, nešto što Pavao i Dvanaestorica nikada nisu činili.
Također treba napomenuti da se Biblija prema apostolima i prorocima odnosi u prošlom vremenu. Druga Petrova 3,2 i Judina 3-4 navode da ljudi ne bi trebali skretati od poruke koju su apostoli predali (prošlo vrijeme). Hebrejima 2,3-4 također govori u prošlom vremenu o onima koji su izvodili (u prošlosti) „znakove i čudesa i različita silna djela“ kroz darove Duha Svetoga.
English
Obnavlja li Bog službu apostola i proroka u današnjoj crkvi?
