Pitanje
Koja je razlika između očitovanja prisutnosti Duha Svetoga i Božje sveprisutnosti?
Odgovor
Božja sveprisutnost je Njegov atribut bivanja svugdje odjednom. On je sveprisutan čak i kad ne osjećamo Njegovu prisutnost; On je ovdje, čak i ako ga ne prepoznajemo. Naravno, Božja očitovana prisutnost je očitovanje Njegove prisutnosti – činjenica da je On s nama je jasna i uvjerljiva.
Božja sveprisutnost odnosi se na svaku osobu Trojstva: Oca (Izaija 66,1), Sina (Ivan 1,48) i Duha Svetoga (Psalam 139,7-8). Činjenica da je Bog sveprisutan može ili ne mora rezultirati posebnim iskustvom s naše strane. Međutim, Božja očitovana prisutnost rezultat je Njegove interakcije s nama otvoreno i nepogrešivo. Na taj način doživljavamo Boga.
Biblija bilježi da svaka osoba Trojstva očituje svoju prisutnost u životima pojedinaca. Bog Otac govorio je Mojsiju u gorućem grmu u Izlasku 3. Bog je bio s Mojsijem cijelo vrijeme, ali onda se „duboko u pustari" u blizini brda Horeb (Izlazak 3,1), Bog odlučio očitovati. Božji Sin se očitovao kroz utjelovljenje, kao što Ivan 1,14 kaže: „I Riječ tijelom postade, i nastani se među nama." Na Dan Pedesetnice, Duh Sveti se očitovao vjernicima u gornjoj sobi: „I odjednom nasta huka s neba, kao kad se digne silan vjetar, i ispuni svu kuću gdje bijahu sjedili. I ukažu im se razdijeljeni jezici, kao od ognja, te siđe po jedan na svakoga od njih. I svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti" (Djela 2,2-4 VB). Rezultat Božje očitovane prisutnosti u životima učenika bio je okretanje svijeta naopačke (vidi Djela 17,6).
Teološki shvaćamo da je Bog sveprisutan, ali ta se činjenica ne shvaća osjetilima lako. To je stvarnost, ali ta stvarnost možda neće biti relevantna većini ljudi na planetu koji nemaju osjećaj za Njegovu prisutnost. Osjećaju da je daleko, a ne blizu, i taj osjećaj postaje njihova percipirana stvarnost.
Poznajemo Božju očitovanu prisutnost iskustveno. Očitovana prisutnost Duha možda neće biti vidljiva ili zvučna ili fizički doživljena, ali Njegova se prisutnost ipak doživljava. U vrijeme Njegova odabira, Duh očituje svoju prisutnost, a naše teološko znanje postaje iskustveno znanje. Poznavanje vjeroispovijesti postaje dragocjena prisnost.
U Psalmu 71, David se moli u nevolji svom Bogu koji je pun ljubavi, milosrdan i pravedan. David shvaća da je Bog s njim, i stoga moli. Pri kraju molitve David kaže: „Ti koji mi pokaza nevolje velike i ljute, oživit ćeš me ponovo i izvući me ponovo iz bezdana zemaljskih. Povećat ćeš dostojanstvo moje i okrenuti da me utješiš" (stihovi 20-21). Božja prisutnost bila je neko vrijeme skrivena u Davidovu životu, i bilo je to vrijeme „nevolja velikih i ljutih"; ali David se pouzdao da će opet poznavati Božju očitovanu prisutnost, i to će biti vrijeme časti i utjehe.
Bog nikada nije napustio Šadraka, Mešaka i Abed-Nega. Međutim, na neko se vrijeme činilo da je jedini moćnik koji postoji bio kralj Nabukodonozor – i bio je ubojito bijesan prema trojici Hebreja. Kralj, nesvjestan Božje sveprisutnosti, bacio je trojicu u goruću, vatrenu peć. I tada je Bog očitovao svoju prisutnost: „Tada se kralj Nabukodonosor zaprepasti, te žurno ustade… i reče: 'Gle, ja vidim četiri čovjeka, odriješeni hodaju posred ognja i ništa im se zlo ne događa; a četvrti je izgledom nalik Sinu Božjemu'" (Daniel 3,24-25 VB). Stvarnost Božje prisutnosti postala je prepoznatljiva, čak i poganskom kralju. To je bila očitovana Božja prisutnost.
Nikada ne možemo izgubiti Božju prisutnost u stvarnosti, ali možemo izgubiti osjećaj Njegove prisutnosti. Ne postoji vrijeme kada Bog nije prisutan u našim životima, ali postoje periodi kada nam se Bog ne očituje. Ponekad Njegova prisutnost nije jasna ili očigledna ljudskom oku ili ljudskom duhu. To je jedan od razloga zašto smo pozvani „po vjeri hoditi, ne po gledanju" (2. Korinćanima 5,7). Božja sveprisutnost može postojati bez naše svjesnosti; Božja očitovana prisutnost ne može. Cijela poanta Božje očitovane prisutnosti jest da se naša svijest o Njemu probudi.
Vjernici imaju uvijek Duha Svetoga u sebi. Biblija uči prebivanje Duha: „Ili ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga u vama, kojega imate od Boga te niste svoji?" (1. Korinćanima 6,19). Duh se neće uzeti od nas. On je naš Stvoritelj, naš Pomoćnik, naš Utješitelj dok se Isus ne vrati (Ivan 14,16). U ono vrijeme Isus će biti s nama – očitovano i zauvijek.
Ali prebivanje Duha nije isto što i prisutnost Duha. Svaki vjernik prolazi kroz vrijeme kada se ne „osjeća" spašenim ili kroz dane kada obavlja svoje aktivnosti nesvjestan prisutnosti Duha unutar sebe. No postoje i vremena kada taj isti Duh pohodi vjernika na poseban, očitovan način. To bi mogla biti pjesma koju Duh pušta u um; to bi mogao biti slučajni susret s prijateljem; to bi mogao biti poticaj na molitvu, želja da proučava Riječ ili neopisivi osjećaj mira – Duh nije ograničen načinom na koji se otkriva. Bitno da nam se otkriva. On je naš Stvoritelj. „U njemu vičemo: 'Abba! Oče!' Sam Duh svjedoči s duhom našim da smo djeca Božja" (Rimljanima 8,15-16).
Trebamo li se pouzdati u Božju sveprisutnost, čak i kad ne osjećamo da je s nama? Apsolutno. Bog, koji ne može lagati, kaže da nas nikada ne napušta niti ostavlja (Hebrejima 13,5). Trebamo li tražiti i očitovanje Božje prisutnosti? Apsolutno. To ne znači da se oslanjamo na osjećaje ili da tražimo znak, već očekujemo da Utješitelj utješi svoje – i rado priznajemo da nam je Njegova utjeha potrebna.
English
Koja je razlika između očitovanja prisutnosti Duha Svetoga i Božje sveprisutnosti?
