Pitanje
Što znači da je pakao vječna odvojenost od Boga?
Odgovor
Biblija je jasna da postoje dva moguća odredišta za svaku ljudsku dušu nakon fizičke smrti: raj ili pakao (Matej 25,34. 41. 46; Luka 16,22-23). Samo pravednici nasljeđuju vječni život, a jedini način da se pred Bogom proglase pravednicima jest po vjeri u smrt i uskrsnuće Isusa Krista (Ivan 3,16-18; Rimljanima 10,9). Duše pravednika idu izravno u Božju prisutnost (Luka 23,43; 2. Korinćanima 5,8; Filipljanima 1,23).
Za one koji ne prime Isusa Krista kao Spasitelja, smrt znači vječnu kaznu (2. Solunjanima 1,8-9). Ova se kazna opisuje na razne načine: na primjer, ognjeno jezero (Luka 16,24; Otkrivenje 20,14-15), krajnja tama (Matej 8:12) i tamnica (1. Petrova 3,19). Ovo je mjesto kazne vječno (Judina 1,13; Matej 25,46). Ne postoji biblijska podrška ideji da ljudi nakon smrti dobivaju još jednu priliku za pokajanje. Hebrejima 9,27 jasno pokazuje da svi umiru fizički i nakon toga dolazi sud. Kršćanima je već suđeno i presuđeno. Isus je preuzeo tu presudu na sebe. Naš grijeh postaje Njegov, a Njegova pravednost postaje naša kada povjerujemo u Njega. Budući da je preuzeo našu pravednu kaznu, ne trebamo se bojati da ćemo se ikad više odvojiti od Njega (Rimljanima 8,29-30). Presuda za nevjernike tek dolazi.
Druga Solunjanima 1,8-9 kaže: „Uzvrati osvetom onima koji ne znaju Boga i koji se ne pokoravaju evanđelju Gospodina našega Isusa Krista. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave snage njegove.“ Bijeda pakla sastojat će se ne samo od fizičkog mučenja, već i od agonije odsječenosti od svakog puta sreće. Bog je izvor svega što je dobro (Jakovljeva 1,17). Biti odsječen od Boga znači izgubiti svaku izloženost bilo čemu dobrom. Pakao će biti stanje vječnog grijeha; ipak oni koji tamo pate imat će potpuno razumijevanje strahota grijeha. Kajanje, krivnja i sram bit će vječni, a opet popraćeni osvjedočenjem da je kazna pravedna.
Više neće biti nikakve obmane o „dobroti čovjeka“. Biti odvojen od Boga znači biti zauvijek isključen od svjetlosti (1. Ivanova 1,5), ljubavi (1. Ivanova 4,8), radosti (Matej 25,23) i mira (Efežanima 2,14) jer je Bog izvor svih tih dobrih stvari. Svako dobro koje promatramo u čovječanstvu samo je odraz Božjeg karaktera, na čiju smo sliku stvoreni (Postanak 1,27).
Dok će duhovi obnovljenih Božjim Duhom Svetim zauvijek boraviti s Bogom u savršenom stanju (1. Ivanova 3,2), suprotno vrijedi za one u paklu. U njima neće postojati ništa od Božje dobrote. Što god dobro mislili da predstavljaju na zemlji, pokazat će se kao sebično, požudno i idolopokloničko (Izaija 64,6). Čovjekove ideje dobrote mjerit će se u odnosu na savršenstvo Božje svetosti i naći će se uvelike manjkavima. Oni u paklu zauvijek gube priliku da vide Božje lice, čuju Njegov glas, dožive Njegovo oproštenje ili uživaju u Njegovom zajedništvu. Biti zauvijek odvojen od Boga konačna je kazna.
English
Što znači da je pakao vječna odvojenost od Boga?
