Pitanje
Je li pakao doslovno mjesto ognja i sumpora?
Odgovor
Pljuštanjem ognja i sumpora na gradove Sodomu i Gomoru, Bog nije samo pokazao kako se osjećao prema otvorenom grijehu, već i pokrenuo trajnu metaforu. Nakon događaja iz Postanka 19,24, samo spominjanje vatre, sumpora, Sodome ili Gomore čitatelja odmah prebacuje u kontekst Božjeg suda. Takva emocionalno moćna simbolika, međutim, može imati problema s izbjegavanjem vlastite gravitacije. Oganj i sumpor opisuju nešto slično paklu – ali ne sve što pakao jest.
Riječ koju Biblija koristi za opisivanje gorućeg pakla – Gehena – dolazi od stvarnog gorućeg mjesta, doline Gehenne, okolice Jeruzalema na jugu. Gehena je engleska transliteracija grčkog oblika aramejske riječi koja je izvedena iz hebrejske fraze „Dolina (sina [ova]) Hinomova“). Na jednom od svojih najvećih otpada, Židovi (posebno pod kraljevima Ahazom i Manašeom) provodili su svoju djecu kroz vatru žrtvujući bogu Moleku u toj istoj dolini (2. Kraljevima 16,3; 2. Ljetopisa 33,6; Jeremija 32,35). Na kraju su Židovi smatrali da je to mjesto ritualno nečisto (2. Kraljevima 23,10), a još su ga više oskvrnuli bacajući tijela kriminalaca na njegove tinjajuće hrpe. U Isusovo vrijeme ovo je bilo mjesto neprestane vatre, štoviše, bila je to gomila otpada, posljednja stanica za sve stvari koje su ljudi procijenili kao bezvrijedne. Kad je Isus govorio o gehenskom paklu, govorio je o gradskom smetlištu cijele vječnosti. Da, vatra je bila dio toga, ali svrhovito odbacivanje – odvajanje i gubitak – bilo je sve u jednom.
U Marku 9,43 Isus je upotrijebio još jednu snažnu sliku da ilustrira ozbiljnost pakla. „I ako te sablažnjava ruka tvoja, odsijeci je. Bolje ti je kljastu u život ući negoli s objema rukama otići u pakao, u oganj neugasivi.“ Za većinu čitatelja ova slika izbjegava vlastitu gravitaciju – usprkos krvavosti! Malo tko vjeruje da Isus želi da doslovno odsiječemo vlastitu ruku. Radije bi da učinimo sve što je potrebno da izbjegnemo odlazak u pakao, a to i jest svrha takvog jezika – polarizirati, postaviti dinamički, uspoređivati. Budući da prvi dio odlomka koristi slike, drugi dio ih također koristi, pa ga stoga ne treba shvatiti kao enciklopedijski opis pakla.
Osim vatre, Novi zavjet opisuje pakao i kao jamu bez dna (bezdan) (Otkrivenje 20,3), jezero (Otkrivenje 20,14), tamu (Matej 25,30), smrt (Otkrivenje 2,11), uništenje (2. Solunjanima 1,9), vječnu muku (Otkrivenje 20,10), mjesto plača i škrguta zuba (Matej 25,30) i mjesto stupnjevane kazne (Matej 11,20-24; Luka 12,47-48; Otkrivenje 20,12-13). Velika raznolikost deskriptora pakla argumentira protiv primjene doslovnog tumačenja bilo kakvog određenog pakla. Na primjer, doslovna vatra pakla ne bi mogla emitirati svjetlost, jer bi pakao bio doslovno mrak. Njegova vatra ne bi mogla trošiti svoje doslovno gorivo (osobe!) jer njihovoj muci nema kraja. Uz to, gradacija kazni unutar pakla također zbunjuje doslovnost. Spaljuje li paklena vatra žestokog masovnog ubojicu žešće od poštenog pogana? Pada li zli diktator brže u bezdan od drugog? Je li mračnije za nekoga tko je okrutno uživao u činjenju zla? Jecaju li neki i škrguću zubima glasnije ili dulje od drugih? Raznolikost i simbolična priroda deskriptora, međutim, ne umanjuju pakao – zapravo upravo suprotno. Njihov kombinirani učinak opisuje pakao koji je gori od smrti, tamniji od tame i dublji od bilo kojeg ponora. Pakao je mjesto s više plača i škrguta zubi nego što bi ijedan deskriptor ikad mogao prikazati. Njegovi simbolički deskriptori dovode nas do mjesta izvan granica našega jezika – do mjesta mnogo goreg nego što bismo ikada mogli zamisliti.
English
Je li pakao doslovno mjesto ognja i sumpora?
