Pitanje
Ako sam spašen/a i ako su mi svi grijesi oprošteni, zašto ne bih nastavio/la griješiti?
Odgovor
Apostol Pavao odgovorio je na vrlo slično pitanje u Rimljanima 6:1-2: „Što ćemo dakle reći? Da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost? Daleko od toga! Mi koji umrijesmo grijehu, kako da još živimo u njemu?” Ideja da se osoba može „pouzdati u Isusa Krista” za spasenje, a potom nastaviti živjeti kako je prije živjela sasvim je strana Bibliji. Vjernici u Kristu su nova stvorenja (2. Korinćanima 5:17). Sveti Duh nas mijenja tako da od ljudi koji su činili djela tijela (Galaćanima 5:19-21) sada donosimo plodove Duha (Galaćanima 5:22-23). Kršćanski život je promijenjen život zato što je kršćanin promijenjena osoba.
Ono što razlikuje kršćanstvo od bilo koje druge religije je to što je kršćanstvo utemeljeno na onome što je Bog za nas učinio u Isusu Kristu – božansko postignuće. Svaka druga svjetska religija temelji se na nečemu što mi moramo učiniti da zaslužimo Božju naklonost i oproštenje – ljudsko postignuće. Sve ostale religije uče da neke stvari moramo raditi, a neke moramo prestati raditi kako bismo zaslužili Božju ljubav i milosrđe. Kršćanstvo, vjera u Krista, poučava da neke stvari radimo i neke stvari ne radimo zbog onoga što je Krist učinio za nas.
Kako bi netko mogao, pošto je bio izbavljen od kazne grijeha, vječnosti u paklu, vratiti se istome životu koji ga je držao na putu u pakao? Kako bi netko mogao, pošto je bio očišćen od prljavštine grijeha, željeti vratiti se u istu kaljužu izopačenosti? Kako bi netko mogao, znajući što je Krist učinio za nas, nastaviti živjeti kao da On nije važan? Kako bi netko mogao, shvaćajući koliko je Krist trpio za naše grijehe, nastaviti griješiti kao da su te patnje bile beznačajne?
Rimljanima 6:11-15 kaže: „Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! Dakle, neka više ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, tako da vas podvrgne njegovim požudama! Niti više dajite svojih udova kao oružje nepravednosti u službu grijeha! Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe – sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima – a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu! Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom, već pod milošću. Pa što? Da griješimo, kad nismo pod Zakonom, već pod milošću? Daleko od toga! ”
Dakle, onima koji su stvarno obraćeni ne pada na pamet nastaviti grešno živjeti. Budući da je naše obraćenje rezultiralo u sasvim novoj naravi, naša je želja ne živjeti više u grijehu. Da, još uvijek griješimo, ali umjesto da se valjamo u tome kao što smo prije činili, sada to mrzimo i želimo biti izbavljeni od toga. Ideja „iskorištavanja“ Kristove žrtve za nas nastavljajući živjeti grešno nezamisliva je. Ako netko vjeruje da je kršćanin i još uvijek želi živjeti starim grešnim životom, onda ima razloga sumnjati u svoje spasenje. „Sami sebe ispitajte da li ste u vjeri! Sami sebe istražite! Ili ne poznajete sebe – ta Krist je u vama. Ako ne, pokazujete se nevaljanima.” (2. Korinćanima 13:4b-5).
English
Ako sam spašen/a i ako su mi svi grijesi oprošteni, zašto ne bih nastavio/la griješiti?
