Pitanje
Što Biblija kaže o opsjednutosti demonima / demonskoj opsjednutosti? Je li to i danas moguće? Ukoliko jest, po kojim se simptomima prepoznaje?
Odgovor
Biblija navodi neke primjere ljudi koje su demoni opsjedali ili na njih nekako utjecali. Na temelju tih primjera možemo pronaći neke simptome demonskog utjecaja kao i dobiti određeni uvid u način na koji demoni mogu opsjesti osobu. Slijedi nekoliko biblijskih odlomaka: Matej 9,32-33; 12,22; 17,18; Marko 5,1-20; 7,26-30; Luka 4,33-36; Luka 22,3; Djela 16,16-18. U nekim od ovih odlomaka opsjednutost demonima uzrokuje tjelesna oboljenja kao što su nijemost, bolest nalik epilepsiji, sljepoća itd. U drugim, pak, slučajevima, potiče osobu da čini zlo, u čemu je glavni primjer Juda. U Djelima 16,16-18 vidimo da duh daje ropkinji određenu sposobnost da zna stvari koje izlaze iz okvira njezina prirodnog znanja. U slučaju čovjeka iz Gadare koga su opsjedale legije demona, on je bio nadnaravno snažan, hodao je okolo nag i živio među grobovima. Pošto se kralj Šaul pobunio protiv Gospodina, počeo ga je mučiti zao duh (1. Samuelova 16,14-15; 18,10-11; 19,9-10) zbog čega je zapadao u depresivna stanja, a želja da ubije Davida bila je sve veća.
Prema tome, paleta mogućih simptoma opsjednutosti demonima široka je, pa tu, na primjer, nalazimo tjelesna oštećenja koja se ne mogu pripisati stvarnim fiziološkim problemima, poremećaji osobnosti poput duboke depresije ili nekarakteristična nasilnost, nadnaravna snaga, zanemarivanje stida ili “normalne” društvene interakcije, te možda i sposobnost pristupa informacijama do kojih se ne bi moglo doći prirodnim putem. Važno je primijetiti da se gotovo sve, ako ne i sve, ove karakteristike mogu drugačije objasniti, tako da nikako ne smijemo za svaku depresivnu osobu ili epileptičara reći da je opsjednut/a demonima. S druge strane također mislim da u našemu zapadnom svijetu ne uzimamo dovoljno ozbiljno sotonsku upletenost u događaje.
Povrh ovih tjelesnih ili emocionalnih osebujnosti, možemo također sagledati i mogućnost duhovnih atributa kao pokazatelja demonske opsjednutosti. Tu se može uvrstiti odbijanje opraštanja (2. Korinćanima 2,10-11) te prihvaćanje i širenje lažnog nauka, posebice u pogledu Isusa Krista i njegova djela pomirenja (2. Korinćanima 11,3-4.13-15; 1. Timoteju 4,1-5; 1. Ivanova 4,1-3).
U pogledu upletenosti demona u životima kršćana, apostol Petar primjer je činjenice da vrag može UTJECATI na vjernike (Matej 16,23). Neki kršćane koji su pod SNAŽNIM demonskim utjecajem nazivaju “demoniziranima”, ali u Svetome pismu nema nijednog primjera u kojem osobu koja vjeruje u Krista OPSJEDA demon, a većina teologa vjeruje da kršćanina NE MOŽE opsjesti demon jer u njemu živi Sveti Duh (2. Korinćanima 1,22; 5,5; 1. Korinćanima 6,19).
Ne govori nam se točno kako se netko može otvoriti opsjednutosti. Uzmemo li Judin slučaj kao ogledni, vidimo da je on otvorio srce zlu (u njegovu slučaju radilo se o pohlepi - Ivan 12,6). Stoga, moguće je sljedeće: dopusti li netko da mu srcem vlada neki grijeh koji je već prešao u naviku...takvo srce na neki način poziva demona. Na temelju iskustava misionara, opsjednutost demonima također je povezana uz štovanje poganskih idola i posjedovanje okultnih materijala. Sveto pismo opetovano povlači paralelu između štovanja idola i štovanja demona, štoviše, izjednačuje ih (Levitski zakonik 17,7; Ponovljeni zakon 32,17; Psalam 106,:37; 1. Korinćanima 10,20), tako da nas ne treba iznenaditi da bavljenje tim religijama i običajima vezanima uz te religije može dovesti do opsjednutosti demonima.
Prema tome, na temelju navedenih biblijskih odlomaka kao i nekih iskustava misionara, vjerujem da mnogi ljudi otvore svoje živote demonskom utjecaju tako što prigrle neki grijeh ili putem bavljenja okultnim stvarima (bilo da su toga svjesni ili ne). Primjeri mogu uključivati nemoralnost; zloporabu droga/alkohola...što oboje mijenja čovjekovo stanje svijesti; pobunu; gorčinu; transcendentalnu meditaciju. U našoj zapadnjačkoj kulturi svjedoci smo sve veće prisutnosti istočnjačkih vjerskih učenja pod krinkom pokreta znanog kao New Age.
Nešto ne smijemo zaboraviti. Naime, Sotona i njegova zla vojska ništa ne mogu učiniti ukoliko im to Gospodin ne dopusti (Job 1,2). Budući da je tomu tako, Sotona, misleći da postiže svoje namjere, zapravo postiže Božje dobre namjere...čak i u slučaju Judine izdaje. Neki ljudi postanu nezdravo fascinirani okultnim i demonskim aktivnostima. To nije ni mudro niti je biblijski. Slijedimo li u svojim životima Gospodina, oblačimo li se u Njegov oklop i oslanjamo li se na Njegovu snagu (a ne na našu) (Efežanima 6,10-18), nemamo se čega bojati, jer Bog nad svime vlada!
English
Što Biblija kaže o opsjednutosti demonima / demonskoj opsjednutosti? Je li to i danas moguće? Ukoliko jest, po kojim se simptomima prepoznaje?
