Pitanje
Što Biblija kaže o osveti?
Odgovor
Biblija puno toga govori o osveti. I hebrejska i grčka riječ prevedene kao „osveta“, „odmazda“ i „naplata“ u korijenu imaju značenje ideje kazne. Ovo je ključno za razumijevanje zašto Bog zadržava za sebe pravo na osvetu.
Ključni stih koji se odnosi na ovu istinu nalazi se u Starom zavjetu i dva puta citira u Novom zavjetu. Bog je rekao: „Meni pripada odmazda i naplata; njihova će noga pravodobno posrnuti: jer je blizu dan njihove propasti i hita ono što će na njih doći“ (Ponovljeni zakon 32,35; Rimljanima 12,19; Hebrejima 10,30). U Ponovljenom zakonu, Bog govori o tvrdokornim, buntovnim, idolopokloničkim Izraelcima koji su ga odbacili i svojom zloćom izazvali Njegov gnjev. Obećao je da će im se osvetiti u svoje vrijeme i prema svojim savršenim i čistim motivima. Dva novozavjetna stiha tiču se ponašanja kršćanina, koji ne smije uzurpirati Božji autoritet. Umjesto toga mu trebamo dopustiti da ispravno sudi i izlije svoju božansku odmazdu protiv svojih neprijatelja kako smatra prikladnim.
Za razliku od nas, Bog se nikada ne osvećuje iz nečistih motiva. Njegova osveta je u svrhu kažnjavanja onih koji su ga uvrijedili i odbacili. Možemo, međutim, moliti Boga da se osveti u savršenosti i svetosti protiv svojih neprijatelja i da osveti one koji su tlačeni zlom. U Psalmu 94,1 psalmist moli Boga da osveti pravednike, ne iz osjećaja nekontrolirane osvetoljubivosti, već iz pravedne odmazde vječnog Suca čije su presude savršene. Čak i kada nevini pate, a zli napreduju, jedino je na Bogu da kazni. „Bog je ljubomoran i GOSPODIN se osvećuje; GOSPODIN se osvećuje i gnjevan je; GOSPODIN će se osvetiti na svojim protivnicima i čuva gnjev za svoje neprijatelje“ (Nahum 1,2).
Samo su dva slučaja u Bibliji kada Bog daje ljudima dopuštenje da se osvete u Njegovo ime. Prvo, nakon što su Midjanci počinili odvratna, nasilna djela protiv Izraelaca, čaša Božjeg gnjeva protiv Midjanaca bila je puna i On je zapovjedio Mojsiju da povede narod u sveti rat protiv njih. „I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši: 'Osveti djecu Izraelovu na Midijancima; poslije toga ti ćeš biti pridružen svome narodu'“ (Brojevi 31,1-2). Ovdje opet Mojsije nije djelovao po svom, nego bio samo instrument za izvršenje Božjeg savršenog plana pod Njegovim vodstvom i uputama. Drugo, kršćani trebaju biti podložni vladarima koje je Bog postavio nad nama jer su oni Njegovo oruđe da „kazne zločinitelje“ (1. Petrova 2,13-14). Kao u Mojsijevom slučaju, ti vladari ne smiju djelovati po svom, ali moraju izvršiti Božju volju za kažnjavanje zlih.
Primamljivo je pokušati preuzeti ulogu Boga i pokušati kazniti one za koje smatramo da to zaslužuju. Ali budući da smo grešna stvorenja, nemoguće nam je osvetiti se iz čistih motiva. Zato Mojsijev zakon sadrži zapovijed: „Nemoj se osvećivati, niti gajiti ikakvu ljutnju protiv djece svoga naroda, nego ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga: ja sam GOSPODIN“ (Levitski zakonik 19,18). Čak se i David, „čovjek po Božjem srcu“ (1. Samuelova 13,14), odbio osvetiti Šaulu, iako je David bio nevina strana kojoj je učinjena nepravda. David se pokorio Božjoj zapovijedi da odustane od osvete i pouzda se u Njega: „Neka GOSPODIN sudi između mene i tebe, i neka me GOSPODIN osveti od tebe; no moja ruka neće biti na tebi“ (1. Samuelova 24,12).
Kao kršćani trebamo slijediti zapovijed Gospodina Isusa kad kaže da „ljubimo svoje neprijatelje i molimo za one koji nas progone“ (Matej 5,44), prepuštajući osvetu Bogu.
English
Što Biblija kaže o osveti?
