Pitanje
Što je osvjedočenje o grijehu?
Odgovor
Biblija nam govori da će Duh Sveti ukoriti svijet zbog grijeha (Ivan 16,8). Da bismo pomogli razumjeti što je osvjedočenje za grijeh, možemo pogledati što nije. Prvo, to nije jednostavno grižnja savjesti ili čak sram zbog grijeha. Takve osjećaje prirodno doživljavaju gotovo svi. Ali to nije istinsko osvjedočenje o grijehu.
Drugo, osvjedočenje o grijehu nije osjećaj strepnje ili slutnje božanske kazne. Ti se osjećaji također često doživljavaju u srcima i mislima grešnika. No opet, istinsko osvjedočenje o grijehu nešto je drugačije.
Treće, osvjedočenje o grijehu nije samo znanje o dobrom i zlom; to nije suglasnost sa stihovima o grijehu. Mnogi ljudi čitaju Bibliju i potpuno su svjesni da je plaća za grijeh smrt (Rimljanima 6,23). Možda znaju da „nijedan bludnik, ili nečisti, ili lakomac… nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu“ (Efežanima 5,5). Mogu se čak složiti da će „zli biti otposlani u pakao, i svi narodi koji Boga zaboravljaju“ (Psalam 9,17). Ipak, unatoč svom znanju, oni i dalje žive u grijehu. Razumiju posljedice, ali daleko su od toga da budu osvjedočeni za svoje grijehe.
Istina je da, ako ne osjećamo ništa više od grižnje savjesti, tjeskobe pri pomisli na sud ili naučene svijesti o paklu, onda nikada nismo istinski spoznali osvjedočenje o grijehu. Što je onda pravo osvjedočenje, o kojem Biblija govori?
Riječ „osvjedočenje“ prijevod je grčke riječi elencho, što znači „uvjeriti nekoga u istinu; ukoriti; optužiti, pobiti ili unakrsno ispitati svjedoka.“ Duh Sveti djeluje kao tužilački odvjetnik koji razotkriva zlo, prekorava zločince i uvjerava ljude da im treba Spasitelj.
Biti osvjedočen znači osjećati čistu gnusnost prema grijehu. To se događa kad vidimo Božju ljepotu, Njegovu čistoću i svetost i kad prepoznamo da grijeh ne može prebivati s Njime (Psalam 5,4). Kad je Izaija stao u prisutnosti Boga, odmah ga je obuzela vlastita grešnost: „Jao meni, jer propadoh! Ta ja sam čovjek nečistih usana i usred puka nečistih usana ja prebivam; jer oči moje vidješe Kralja, Gospoda Nad Vojskama!“ (Izaija 6,5).
Biti osvjedočen znači iskusiti krajnju strahotu grijeha. Naš stav prema grijehu postaje stav Josipa koji je pobjegao od iskušenja vičući: „Kako bih onda učinio tako veliko zlo i sagriješio protiv Boga?“ (Postanak 39,9).
Uvjereni smo kad shvatimo koliko naš grijeh sramoti Boga. Kad je Duh Sveti osvjedočio Davida, povikao je: „Tebi, samomu tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo u očima tvojim“ (Psalam 51,4). David je svoj grijeh vidio prije svega kao uvredu svetog Boga.
Osvjedočeni smo kad postanemo intenzivno svjesni gnjeva kojem je izložena naša duša (Rimljanima 1,18; Rimljanima 2,5). Kad je filipljanski tamničar pao apostolima pred noge i povikao: „Gospodo, što mi valja činiti da se spasim?“, bio je pod osvjedočenjem (Djela 16,30). Bio je siguran da će bez Spasitelja umrijeti.
Kad Duh Sveti kori ljude za njihov grijeh, On prezentira pravedni Božji sud (Hebrejima 4,12). Nema žalbe na ovu presudu. Duh Sveti ne samo da ljude osvjedočuje za grijeh, već ih i dovodi do pokajanja (Djela 17,30; Luka 13,5). Duh Sveti donosi na vidjelo naš odnos s Bogom. Uvjerljiva snaga Duha Svetoga otvara nam oči za naš grijeh i otvara naša srca da primimo Njegovu milost (Efežanima 2,8).
Hvalimo Gospodina zbog osvjedočenja o grijehu. Bez toga ne bi moglo biti spasenja. Nitko nije spašen bez djela osvjedočenja i obnove Duha u srcu. Biblija uči da su svi ljudi po prirodi pobunjeni protiv Boga i neprijateljski raspoloženi prema Isusu Kristu. Oni su „mrtvi u prijestupima i grijesima“ (Efežanima 2,1). Isus je rekao: „Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan“ (Ivan 6,44). Dio tog „privlačenja“ Isusu je osvjedočenje o grijehu.
English
Što je osvjedočenje o grijehu?
