Pitanje
Što znači imati ožigosanu savjest?
Odgovor
Biblija govori o ožigosanoj savjesti u 1. Timoteju 4,2. Savjest je Bogom dana moralna svijest u svakome od nas (Rimljanima 2,15). Ako je savjest „ožigosana“ – doslovno „otupjela“ – onda je postala neosjetljiva. Takva savjest ne radi ispravno; ona je kao „duhovni ožiljak“ koji je otupio na osjećaj za ono što je pravo i krivo. Baš kao što koža životinje s ožiljcima od žigosanja željezom postaje tupa na daljnju bol, tako je i srce pojedinca s ožigosanom savješću neosjetljivo na moralnu bol.
Pavao identificira one koji imaju ožigosanu savjest u 1. Timoteju 4,1-2: „A Duh izričito veli da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere priklanjajući se prijevarnim duhovima i naucima zloduhâ, podlegavši licemjerju lažljivaca ožigosanih u vlastitoj savjesti“ (VB). U ovom odlomku, učimo tri stvari o lažnim učiteljima koji druge vode u otpadništvo: 1) oni su glasnogovornici zlih duhova, jer objavljuju „nauke zloduhâ“; 2) oni su licemjerni lažljivci, jer nose masku svetosti, ali su puni laži; i 3) oni su beskrupulozni, jer je njihova savjest otupjela. To objašnjava mnogo. Kako mogu lažni učitelji lagati bez ikakvog srama i širiti prijevaru bez ikakvog kajanja? Zato što imaju ožigosanu savjest. Oni su nadišli osjećaj da je laganje pogrešno.
Ranije u poslanici, Pavao govori o „dobroj savjesti“ kao suprotnosti od ožigosane savjesti: „i neka se ne bave bajkama i beskrajnim rodoslovljima, koja više pogoduju raspravama negoli izgrađivanju Božjem u vjeri. A svrha te zapovijedi je ljubav iz čista srca i dobre savjesti i neprijetvorne vjere“ (1. Timoteju 1,4-5 VB). Dobra savjest je sposobna razlikovati ono što je ispravno od pogrešnog i oslobođena je krivnje. Osoba s dobrom savješću čuva svoj integritet. Uživa u zajedništvu s onima koji „hodaju u svjetlosti, kao što je on [Isus] u svjetlosti“ (1. Ivanova 1,7 VB). Đavolske laži su anatema onima s dobrom savješću. Umjesto da slijedi laži otpadnika, osoba „bije po njima dobar boj, imajući vjeru i dobru savjest“ (1. Timoteju 1,18-19 VB).
Stih iz Izreka 6,27 postavlja retoričko pitanje koje ilustrira posljedice preljuba: „Može li čovjek nositi oganj u svojim njedrima a da mu odjeća ne izgori?“ Parafrazirano pitanje vezano za lažni nauk bi glasilo: „Može li otpadnik dijeliti ognjene laži o paklu bez da njegova savjest otupi?
English
Što znači imati ožigosanu savjest?
