Pitanje
Tko su bili pismoznanci koji su se često prepirali s Isusom?
Odgovor
Pismoznanci u drevnom Izraelu bili su učeni ljudi čiji je posao bio proučavati Zakon, prepisivati ga i pisati komentare na njega. Angažirani su i u prilikama kada se ukazala potreba za pisanim dokumentom ili kada je bilo potrebno tumačenje pravne točke. Ezra je bio „pismoznanac vješt Mojsijevu Zakonu“ (Ezra 7,6).
Pismoznanci su vrlo ozbiljno shvatili svoj posao čuvanja Svetoga pisma; pedantno bi prepisivali Bibliju, čak i brojeći slova i razmake kako bi osigurali da je svaki primjerak točan. Možemo zahvaliti židovskim pismoznancima što su sačuvali starozavjetni dio naše Biblije.
Židovi su postajali sve poznatiji kao „ljudi Knjige“ zbog svog vjernog proučavanja Svetog pisma, posebice Zakona i kako ga se treba pridržavati. U novozavjetnoj eri pismoznanci su se često povezivali sa sektom farizeja, iako nisu svi farizeji bili pismoznanci (vidi Matej 5,20; 12,38). Pismoznanci su bili učitelji naroda (Marko 1,22) i tumači Zakona. Zajednica ih je jako poštovala zbog njihovog znanja, predanosti i izvanjskog izgleda držanja Zakona.
Pismoznanci su, međutim, otišli dalje od tumačenja Svetoga pisma te onome što je Bog rekao dodali mnoge predaje koje je stvorio čovjek. Postali su profesionalci u sricanju slova Zakona ignorirajući duh iza njega. Situacija je postala toliko loša da su se propisi i tradicije koje su pismoznanci dodali Zakonu smatrali važnijima od samog Zakona. To je dovelo do mnogih sukoba između Isusa i farizeja i pismoznanaca. Na početku Propovijedi na gori, Isus je šokirao svoje slušatelje izjavom da pravednost pismoznanaca nije dovoljna da ikoga odvede u nebo (Matej 5,20). Veliki dio Isusove propovijedi tada se bavio onim što su ljudi poučavali (od strane pismoznanaca) i što je Bog zapravo želio (Matej 5,21-48). Pred kraj Isusove službe, On je temeljito osudio pismoznance zbog njihovog licemjerja (Matej 23). Poznavali su Zakon i poučavali druge, ali ga se nisu držali.
Izvorni cilj pismoznanaca bio je ozbiljan – upoznati i sačuvati Zakon te potaknuti druge da ga slušaju. Ali situacija se užasno pogoršala kada su tradicije koje je stvorio čovjek zasjenile Božju Riječ i pretvaranje svetosti zamijenilo život istinske pobožnosti. Pismoznanci, čiji je deklarirani cilj bio sačuvati Riječ, zapravo su je poništili predajama koje su prenosili (Marko 7,13).
Kako je sve toliko skrenulo s kursa? Vjerojatno zato što su se Židovi, nakon što su preživjeli stoljeća progona i ropstva, ponosno držali Zakona i toga što ih je označio kao Božji izabrani narod. Religiozni vođe Isusovog doba sigurno su imali stav nadmoći (Ivan 7,49), čemu se Isus protivio (Matej 9,12). Veći je problem bio što su pismoznanci u srcu bili licemjeri. Bili su više zainteresirani da izgledaju dobri pred ljudima nego da ugode Bogu. Naposljetku, upravo su ti isti pismoznanci odigrali ulogu u Isusovu uhićenju i razapinjanju (Matej 26,57; Marko 15,1; Luka 22,1-2). Pouka koju svaki kršćanin može naučiti iz licemjerja pismoznanaca jest da Bog želi više od izvanjskih djela pravednosti. Želi nutarnju promjenu srca koja neprestano ustraje u ljubavi i poslušnosti Kristu.
English
Tko su bili pismoznanci koji su se često prepirali s Isusom?
