Pitanje
Što je poganin? Što je poganstvo?
Odgovor
S kršćanskog stajališta pogani su općenito okarakterizirani kao oni koji su upleteni u svaku vjersku ceremoniju, čin ili praksu koja nije izrazito kršćanska. U skladu s tim, Židovi i muslimani također koriste izraz pogani u opisu onih koji nisu njihove vjere. Drugi definiraju pojam poganstvo kao svaku religiju izvan budizma, hinduizma, judaizma i kršćanstva; dok neki tvrde da je poganin svatko tko uopće nema religiju.
Poganstvo se može odnositi na politeizam ili štovanje više od jednog boga, kao u starom Rimu. Poganinom se također smatra onaj koji općenito nema vjeru i prepušta se svjetovnim užicima i materijalnim stvarima; netko tko uživa u senzualnim užicima; hedonistički ili samozadovoljan pojedinac. Drugi, moderniji izraz je neopoganstvo, koje se odnosi na neke od suvremenih oblika poganstva kao što su Wicca, Druidry i Gwyddon.
Ove moderne „poganske“ prakse zapravo su slične njihovim drevnim duplikatima po tome što se u velikoj mjeri oslanjaju na hedonizam – senzualno zadovoljstvo i prepuštanje samome sebi i potragu za srećom i zadovoljstvom uz isključivanje svega ostalog. U davna vremena seksualne ceremonije bile su glavni dio poganskih religija. Stari zavjet spominje te izopačene religije u stihovima kao što su Ponovljeni zakon 23,17, Amos 2,7-8 i Izaija 57,7-8.
Iako su brojni i raznoliki u svojim običajima i vjerovanjima, pogani se drže nekih sličnih vjerovanja. Na primjer:
• Fizički svijet je dobro mjesto, u kojem svi trebaju uživati.
• Svatko se smatra dijelom ove Majke Zemlje.
• Božanstvo se otkriva u svakom aspektu svijeta.
• Svako biće, čovjek i životinja, izveden je iz Božanskog. Kao takvi su svi bogovi i božice.
• Većina poganskih religija nema gurua ni mesiju.
• Doktrinu zamjenjuje vlastita odgovornost.
• Solarni i lunarni ciklusi značajni su u poganskom štovanju.
Svaki oblik poganstva je lažna doktrina. Pavao se obratio ovom izopačenju istine u svojoj poslanici vjernicima u Rimu (Rimljanima 1,22-27). Ljudi koje je Pavao opisao bili su svjetovni i materijalistički, obožavali su stvorenja, a ne Stvoritelja. Obožavali su drveće, životinje i stijene, idući tako daleko da su zlostavljali svoja tijela u devijantnim seksualnim praksama kako bi uživali u svojim strastima. Pavao nam zatim nastavlja govoriti zašto su to činili i krajnji rezultat:
„I kako nisu smatrali vrijednim imati spoznaju Boga, predao ih je Bog pokvarenu umu da čine ono što ne dolikuje“ (Rimljanima 1,28).
Unatoč uobičajenim pretpostavkama, većina poganskih štovatelja tvrdi da ne vjeruje u Sotonu. Međutim, nema sumnje da je Sotona njihov glavni izvor utjecaja i kontrole. Iako će to zanijekati, obožavaju ga u svojim svjetovnim i senzualnim praksama. Pavao nam jasno govori kako Sotona djeluje u životima ljudi bez Boga kroz svoju moć, svoje znakove, svoju prijevaru i svoje laži:
„… njega [Bezakonika] čiji je dolazak je po djelovanju Sotoninu sa svom silom i znamenjima i lažnim čudesima, i sa svim nepravednim zavaravanjem u onima koji propadaju jer nisu prihvatili ljubav istine da bi se spasili. I zbog toga će im Bog poslati djelotvornu zabludu da vjeruju laž: da budu osuđeni svi oni koji nisu povjerovali istini, nego su uživali u nepravednosti“ (2. Solunjanima 2,9-12).
Da je Sotona živ i zdrav snažno se dokazuje u ovim poganskim običajima. To ne samo da je bilo jasno u doba crkve iz prvog stoljeća, već i u današnjem postmodernom svijetu. Vjernicima koji poznaju Gospodina, pogansko štovanje je ono što izgleda kao – moć i prijevara kneza ovoga svijeta, Sotone (1. Ivanova 5,19), koji „kao ričući lav obilazi naokolo tražeći koga da proždre“ (1. Petrova 5,8). Kao takvo, poganstvo treba izbjegavati.
English
Što je poganin? Što je poganstvo?
