Pitanje
Što Biblija kaže o ponosu?“
Odgovor
Postoji razlika između vrste ponosa koji Bog mrzi (Izreke 8:13) i vrste ponosa koji osjećamo zbog dobro obavljenog posla. Vrsta ponosa koja proizlazi iz samopravednosti je grijeh, a Bog ga mrzi jer je to prepreka na putu prema Njemu. Psalam 10:4 objašnjava da su ponosni toliko obuzeti sobom da su im misli daleko od Boga: „Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: 'Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!' I u tome sva mu je misao.” Ova vrsta umišljenoga ponosa suprotna je duhu poniznosti koji Bog traži: „Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko” (Matej 5:3). „Siromašni u duhu” su oni koji uviđaju svoj krajnji duhovni bankrot i svoju nesposobnost da dođu Bogu odvojeno od Njegove božanske milosti. S druge strane, ponosni su toliko zaslijepljeni svojim ponosom da misle da nemaju nikakve potrebe za Bogom ili, što je još gore, da ih Bog treba primiti kakvi jesu zato što zaslužuju Njegovo prihvaćanje.
Cijelo Pismo nam govori o posljedicama ponosa. Izreke 16:18-19 nam kažu da „Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost. Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.” Sotona je bio izbačen iz neba zbog ponosa (Izaija 14:12-15). On je bio toliko sebično drzak da je pokušao zamijeniti samoga Boga kao pravičnoga vladara svemira. No, Sotona će biti bačen u pakao kada dođe posljednji Božji sud. One koji prkose Bogu ne čeka ništa osim propasti (Izaija 14:22).
Ponos je mnoge držao podalje od prihvaćanja Isusa Krista kao Spasitelja. Priznati grijeh i priznati da u našoj vlastitoj snazi ne možemo učiniti ništa kako bismo naslijedili vječni život trajan je kamen spoticanja za ponosne ljude. Ne smijemo se hvaliti sobom, ako ćemo se hvaliti onda se trebamo hvaliti Bogom, navješćivati Božju slavu. Ono što kažemo o sebi ne znači ništa u Božjemu djelu. Ono što Bog kaže o nama je ono što je istinski važno (Druga Korinćanima 10:13).
Zašto je ponos tako grješan? Ponos je kada sebi pripisujemo zasluge za nešto što je Bog postigao. Ponos je kada uzmemo slavu koja pripada samo Bogu i zadržimo je za sebe. Ponos je u osnovi štovanje samoga sebe. Ništa što postignemo u ovome svijetu ne bi bilo moguće da nas Bog za to nije osposobio i dao nam snagu. „Što li imaš što nisi primio? Ako si, dakle, primio, što se ponosiš kao da nisi primio?” (Prva Korinćanima 4:7). Zbog toga dajemo Bogu slavu: samo ju On zaslužuje.
English
Što Biblija kaže o ponosu?“
