Poslanica Efežanima
Autor: Efežanima 1:1 označava apostola Pavla kao autora Poslanice Efežanima.Vrijeme pisanja: Poslanica Efežanima vjerojatno je bila napisana između 60. i 63. godine.
Svrha pisanja: Pavao je htio da svi koji čeznu za kristocentričnom zrelošću prime njegovu poslanicu. U Poslanici Efežanima nalazimo disciplinu potrebnu da se izgradimo u pravu Božju djecu. Nadalje, proučavanje Efežanima pomoći će da se vjernik utvrdi kako bi mogao ispuniti svoju svrhu i Božji poziv u životu. Cilj ove poslanice jest potvrditi i opremiti crkvu koja raste u zrelosti. Ona predstavlja uravnoteženo gledište Kristova tijela i njegovu važnost u Božjoj provedbi.
Ključni stihovi: Efežanima 1:3: „Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista – on koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu.“
Efežanima 2:8-10: „Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djelâ, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.“
Efežanima 4:4-6: „Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste svojim pozivom pozvani samo k jednoj nadi; jedan Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje; jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, koji djeluje po svima i u svima stanuje.“
Efežanima 5:21: „Pokoravajte se jedan drugom iz poštovanja pred Kristom.“
Efežanima 6:10-11: „Ubuduće budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći! Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti žavolskim napadima!“
Sažetak: Doktrina čini najveći dio Poslanice Efežanima. Polovina učenja u ovoj poslanici odnosi se na naš položaj u Kristu, a ostatak na to kako taj položaj utječe na naše stanje. Previše često oni koji podučavaju iz ove poslanice preskaču sve temeljno učenje i idu izravno na posljednje poglavlje, upravo ono koje naglašava duhovni sukob ili borbu svetih. Međutim, kako bismo mogli izvući potpunu korist iz sadržaja ove poslanice, moramo krenuti od početka Pavlove upute.
Prvo, kao Kristovi sljedbenici moramo u potpunosti razumjeti što Bog kaže o našem identitetu. Trebamo se također utemeljiti u spoznaji onoga što je Bog postigao za čovječanstvo. Nadalje, naše trenutno postojanje i naš život moraju se vježbati i osnažiti. To se mora nastaviti sve dok više ne budemo valjani tamo-amo svakim vjetrom nauke i ljudske lukavštine.
Pavlova poslanica može se podijeliti na tri glavna dijela. (1) Prva tri poglavlja govore o načelima u pogledu onoga što je Bog postigao. (2) Četvrto i peto poglavlje iznose načela vezana uz naše sadašnje iskustvo. (3) Šesto poglavlje predstavlja načela vezana uz našu svakodnevnu borbu.
Veze: Prvenstvena veza sa Starim zavjetom u Efežanima tiče se (za Židove) zapanjujućeg koncepta crkve kao Kristova tijela (Efežanima 5:32). To divno otajstvo (odnosno, istine koja prethodno nije bila obznanjena) crkve jest da “su pogani baštinici iste baštine, udovi istog tijela, dionici istog obećanja u Kristu Isusu Radosnom viješću“ (Efežanima 3:6). To otajstvo bilo je u potpunosti sakriveno od starozavjetnih svetih (Efežanima 3:5, 9). Izraelci koji su bili pravi sljedbenici Boga uvijek su vjerovali da su jedino oni bili Božji izabrani narod (Ponovljeni zakon 7:6). Bilo im je iznimno teško prihvatiti da pogani imaju isti status u toj novoj paradigmi, te je stvorilo mnoge rasprave među židovskim vjernicima i obraćenicima s poganstva. Pavao također govori o otajstvu crkve kao „Kristove zaručnice“, odnosno o pojmu koji nije bio poznat u Starom zavjetu.
Primjena: Vjerojatno više nego bilo koja druga knjiga u Bibliji, Poslanica Efežanima naglašava vezu između zdravog nauka i ispravne prakse u kršćanskom životu. Previše ljudi zanemaruje „teologiju“ i, umjesto toga, žele raspravljati samo o „praktičnim“ stvarima. U Poslanici Efežanima, Pavao tvrdi da je teologija praktična. Kako bismo mogli živjeti Božju volju na praktičan način, najprije moramo razumjeti nauk našega identiteta u Kristu.
English
Poslanica Efežanima
