Poslanica Rimljanima
Autor: Rimljanima 1:1 označava apostola Pavla kao autora Poslanice Rimljanima. Rimljanima 16:22 ukazuje da je Pavao koristio čovjeka koji se zvao Tercije da zapiše njegove riječi.Vrijeme pisanja: Poslanica Rimljanima vjerojatno je napisana između 56. i 58. godine.
Svrha pisanja: Kao što je slučaj sa svim Pavlovim poslanicama upućenim crkvama, njegova svrha bila je navijestiti slavu Gospodina Isusa Krista podučavajući nauk, te izgraditi i ohrabriti vjernike koji budu primili njegovo pismo. Pavao se posebno brinuo za one kojima je ovo pismo bilo poslano – za one u Rimu koji su bili „ljubimci Božji u Rimu, pozvanima da budu sveti“ (Rimljanima 1:7). Budući da je i sam bio rimski državljanin, imao je jedinstvenu ljubav prema zajednici vjernika u Rimu. No, budući da on do tada još nije bio posjetio crkvu u Rimu, ovo je pismo ujedno služilo kako bi im se predstavio.
Ključni stihovi: Rimljanima 1:16: „Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u prvom redu, Židovu, tako Grku.“
Rimljanima 3:9-11: „Što onda? Imamo li prednost? Nipošto, jer smo već dokazali da su svi, i Židovi i Grci, u vlasti grijeha, kao što stoji pisano: 'Nema pravedna ni samo jednoga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga.'“
Rimljanima 3:21: „A sada se nezavisno od Zakona očitovala Božja pravednost za koju svjedoče Zakon i Proroci.“
Rimljanima 3:23: „Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.“
Rimljanima 5:8: „Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.“
Rimljanima 6:23: „Jer je plaća grijeha smrt, a milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“
Rimljanima 8:9: „Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov.“
Rimljanima 8:28: „Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani.“
Rimljanima 8:38-39: „Siguran sam da nas neće ni smrt ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“
Rimljanima 10:9-10: „Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje ustâ spasenje.“
Rimljanima 12:1: „Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoštovlje.“
Rimljanima 12:19: „Ne osvećujte se, ljubljeni, sami, već to prepustite srdžbi Božjoj, jer stoji pisano: 'Osveta je moja – veli Gospodin – ja ću je vratiti.“
Rimljanima 16:17: „Molim vas, braćo, čuvajte se onih koji prave razmirice i sablazni suprotno nauci koju vi primiste! Klonite se njih!“
Sažetak: Pavao je bio uzbuđen što konačno može služiti u toj crkvi, i svi su bili svjesni te činjenice (Rimljanima 1:8-15). Poslanicu Rimljanima Pavao je napisao iz Korinta, upravo prije nego što je krenuo na putovanje u Jeruzalem da donese milodare tamošnjim siromašnima. On je naumio otići u Rim, a onda se uputiti u Španjolsku (Rimljanima 15:24), ali njegovi su se planovi promijenili kada je u Jeruzalemu bio uhićen. On je na kraju ipak otišao u Rim, ali kao zatvorenik. Ovo pismo je u Rim vjerojatno odnijela Feba, koja je bila član crkve u Kenhreji blizu Korinta (Rimljanima 16:1).
Poslanica Rimljanima prvenstveno je djelo doktrinarne naravi, a možemo ju podijeliti na četiri dijela: Potreba za pravednošću (1:18–3:20); Priskrbljena pravednost (3:21–8:39); Potvrđena pravednost (9:1–11:36); Prakticirana pravednost (12:1–15:13). Glavna tema ove poslanice je, naravno, očigledna: pravednost. Vođen Svetim Duhom, Pavao je najprije osudio sve ljude u njihovoj grješnosti. On je izrazio svoju želju da propovijeda istinu Božje riječi onima koji su u Rimu. Nadao se sigurnosti da će oni ostati vjerni pravome putu. Pavao je snažno istaknuo da se ne srami Evanđelja (Rimljanima 1:16), jer je ono sila na spasenje svim vrstama ljudi.
Poslanica Rimljanima govori o Bogu, o tome Tko je On i što je učinio. Ona nam govori o Isusu Kristu, o onome što je Njegova smrt postigla. Ona nam govori o nama samima, kakvi smo bez Krista i tko postajemo nakon što se pouzdamo u Krista. Pavao ističe da Bog ne zahtijeva da ljudi najprije dovedu u red svoje živote prije nego što dođu ka Kristu. Krist je umro na križu za naše grijehe dok smo mi još bili grješnici.
Veze: Pavao u Poslanici Rimljanima koristi nekoliko starozavjetnih likova i događaja kao ilustracije velikih istinâ. Abraham je vjerovao i pravednost mu se pripisala na osnovu njegove vjere, a ne na osnovu njegovih djela (Rimljanima 4:1-5). U Rimljanima 4:6-9, Pavao spominje Davida koji je ponovio istu tu istinu: „Blago onima kojima su oproštena bezakonja i kojima su pokriveni grijesi! Blago onomu komu Gospodin zaista neće uračunati grijeha!“ Pavao koristi Adama kako bi objasnio Rimljanima nauk o naslijeđenu grijehu, a zatim koristi priču o Sari i Izaku, djetetu obećanja, kako bi ilustrirao načelo prema kojemu su kršćani djeca obećanja po Božjoj milosti kroz Krista. U poglavljima 9–11, Pavao pripovijeda priču o izraelskom narodu i objavljuje da Bog nije u potpunosti i konačno odbacio Izrael (Rimljanima 11:11-12), nego je dozvolio da „posrnu“ dok se ne spasi puni broj pogana.
Praktična primjena: Poslanica Rimljanima jasno kaže kako ne možemo učiniti ništa da bismo se spasili. Svako „dobro“ djelo koje smo ikada učinili pred Bogom je nalik na prljave haljine. Toliko smo mrtvi u našim prijestupima i grijesima, da nas mogu spasiti jedino Božja milost i Njegovo milosrđe. Bog je tu milost i to milosrđe iskazao tako što je poslao svoga Sina, Isusa Krista, da umre na križu umjesto nas. Kada se obratimo Kristu, više nama ne upravlja naša grješna narav, nego Duh. Ako ispovjedimo da je Isus Gospodin, i vjerujemo da je uskrsnuo od mrtvih, spašeni smo, nanovo smo rođeni. Trebamo prinijeti naš život Bogu kao živu žrtvu. Naša najveća želja trebala bi biti štovati Boga. Možda najbolja primjena Poslanice Rimljanima jest živjeti Rimljanima 1:16 i ne sramiti se Evanđelja. Naprotiv, budimo vjerni u njegovu naviještanju!
English
Poslanica Rimljanima
