Pitanje
Jesu li poslanice apostola Pavla inspirirane Duhom (vidi 1. Korinćanima 7,12)?
Odgovor
Većina konzervativnog evanđeoskog kršćanstva vjeruje u ono što se naziva verbalno plenarno nadahnuće Biblije, što znači da je svaka riječ u Bibliji „nadahnuta“ od Boga (2. Timoteju 3,16). Ako biblijski kritičari mogu tvrditi da 1. Korinćanima 7,12 nije nadahnuta riječ, već samo Pavlovo mišljenje, za koje druge stihove bi mogli tvrditi da su mišljenje ljudskog autora, a ne zapovijed božanskog autora? Ovo pitanje udara u samu srž biblijskog autoriteta.
Pavao je ovu poslanicu napisao skupini kršćana u Korintu, vrlo korumpiranom gradu. Djelomičan razlog te korupcije bila je prisutnost hrama Afrodite, koji je bio dom za više od 1.000 hramskih prostitutki. Upravo u tom okruženju Pavao je osnovao crkvu u Korintu. Ustvari, mnogi članovi te zajednice su u nju ušli iz nemoralnog korintskog životnog stila. Crkva u Korintu je bila sastavljena od bivših bludnika, bivših idolopoklonika, bivših preljubnika, bivših homoseksualaca, bivših kradljivaca i bivših alkoholičara (1. Korinćanima 6,9-11).
Kada je došao do 7. poglavlja svoje poslanice, Pavao je odgovarao na pitanje u vezi seksualnih odnosa između muškaraca i žena. S obzirom na društvenu klimu u Korintu, Korinćani su mislili da bi za sve dobro bilo da ostanu u celibatu. Pavao se slaže da je celibat nešto dobro te čak navodi da bi želio da više ljudi ostanu neženje, kao što je i sam. Pavao ne podcjenjuje brak. Samo tvrdi da postoje očite prednosti koju neoženjenost pruža u službi. Međutim, Pavao spominje da je neoženjenost dar od Boga, a nemaju svi taj dar (7. stih). Za one koji su trenutno u braku, Pavao im kaže da tako ostanu, a u 10. stihu Pavao kaže: „ne ja, nego Gospodin“. To znači da Pavao iznosi Korinćanima izravnu zapovijed od Isusa. Ova zapovijed dolazi od Isusovog nauka u evanđeljima, konkretno iz Mateja 5,32.
Konačno, u 12. stihu, Pavao se obraća „miješanim brakovima“ – onim između kršćana i nekršćana. S obzirom na okolnosti, kršćani mogu biti u iskušenju da se rastave od svojih nevjernih supružnika, misleći da će time sebe pročistiti. Pavao kaže vjernom supružniku da ostane s nevjernikom, uz komentar da zapovijed dolazi od njega, a ne od Isusa. No, Pavao ovdje ne nudi svoje vlastito mišljenje. Ono što govori jest da Isus ovo pitanje nikada nije izravno iznosio tijekom Njegove zemaljske službe. Evanđelja ne sadrže nikakvo izravno Isusovo učenje koje se odnosi na situaciju u kojoj je vjerni supružnik u braku s nevjernim. Isus je samo dao jedan opravdani razlog za rastavu (Matej 5,32; 19,9), a biti u braku s nevjernikom to nije.
Dakle, najbolji odgovor jest da je Pavao dao novu objavu u području na koje Isus nije konkretno dao odgovor. Zato Pavao kaže: „ja, ne Gospodin“. Drugim riječima, ja, ne Isus, vam dajem tu zapovijed, iako se temelji na načelima koje je Isus učio. Iako je Isusova služba bila opsežna, nije detaljno govorio o svemu u vezi kršćanskog života. To je razlog zašto je opunomoćio apostole da nastave Njegovu službu nakon Njegovog uzašašća, i to je razlog zašto imamo od Boga nadahnutu Bibliju, „da čovjek Božji bude potpun, opremljen za svako dobro djelo“. Pavao je bio odgovoran za mnogo novih objava, iako u konačnici ta otkrivenja dolaze od Duha Svetoga. U mnogim svojim poslanicama, Pavao otkriva „tajne“. Riječ „tajna“ je tehnički pojam koji označava neku prethodno neotkrivenu istinu koja je sada otkrivena, poput toga da se crkva sastoji i od Židova i od pogana (Rimljanima 11,25) ili poput uznesenja (1. Korinćanima 15,51-52). Pavao nam jednostavno daje dodatnu objavu u vezi braka koju Isus nije detaljno izložio.
English
Jesu li poslanice apostola Pavla inspirirane Duhom (vidi 1. Korinćanima 7,12)?
