Pitanje
Kako je potop u Noino vrijeme bio pravedan?
Odgovor
Globalni potop iz Noinog doba bio je izravan sud pravednog Boga. Biblija kaže da je potop zbrisao „i ljude, i stoku, i gmizavce, i ptice nebeske“ – sve što je disalo (Postanak 7,23). Neki se ljudi danas vrijeđaju na priču o potopu, govoreći da je to dokaz Božje nepravde, samovolje ili puke podlosti. Optužuju Bibliju da promiče temperamentnog Boga koji sudi neselektivno i kažu da bi samo nasilnik potopio sve, uključujući djecu i sve te nevine životinje.
Takvi napadi na Božji karakter nisu ništa novo. Sve dok u svijetu ima grešnika, postoje optužbe da je Bog nepravedan. Sjetite se Adamovog suptilnog prebacivanja krivnje. Na pitanje o jedenju zabranjenog ploda, Adam je rekao: „Žena koju si ti dao da bude sa mnom, ona mi je dala sa stabla pa sam jeo“ (Postanak 3,12). To jest, bila je krivica ženina, i Božja, budući da je stvorio ženu. Ali okrivljavanje Boga nije ublažilo Adamov grijeh. I nazivanje Boga „nepravednim“ jer je poslao potop neće umanjiti naše.
Potop iz Noinog doba ima mnogo duplikata u povijesti. Bog je sudio kanaanskom narodu zapovijeđu da ih se izbriše (Ponovljeni zakon 20,16-18). Slično je sudio Sodomi i Gomori (Postanak 19,24-25), Ninivi (Nahum 1,14) i Tiru (Ezekiel 26,4). A konačni sud pred Velikim bijelim prijestoljem rezultirat će time da će svi zli ljudi iz svih vremena biti bačeni u ognjeno jezero (Otkrivenje 20,11-15). Jasna poruka Biblije je da Bog sudi grijehu, bilo vojnim napadom, vatrom i sumporom ili katastrofalnim globalnim potopom.
Potop je bio pravedan zato što je Bog to naredio (a Bog je pravedan). „GOSPODIN je čestit… nema u njemu nepravednosti“ (Psalam 92,15). „Pravda i sud prebivalište su [Božjeg] prijestolja… (Psalam 89,14). Bog uvijek čini ono što je ispravno. Njegove odredbe i sudovi uvijek su pravedni. Ako je odredio da cijeli svijet bude potopljen, onda je bio pravedan u tome, bez obzira što ljudski skeptici kažu. Nije iznenađujuće da smo skloni definirati pravdu na način koji ide nama u korist.
Potop je bio pravedan zato što je čovječanstvo bilo zlo. „I vidje GOSPODIN da je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i da je svaka zamisao njegova srca neprestano samo zlo“ (Postanak 6,5). Ne možemo u potpunosti zamisliti razmjere zloće tog doba. Nikada nismo vidjeli ništa slično. Zlo je bilo „veliko“ i svaka je pomisao svačijeg srca bila samo zlo neprestano. Na svijetu nije bilo dobrote; svaka je osoba bila potpuno korumpirana. U njima nije bilo ničega što nije bilo zlo. Ljudi iz Noinog vremena nisu bili slučajni grešnici, već odvažni i sve što su činili bilo je odvratno.
Tekst daje neke naznake o razmjerima zla prije potopa. Jedan od problema bio je porast nasilja: „Zemlja bijaše iskvarena pred Bogom i bijaše zemlja puna nasilja“ (Postanak 6,11). Potomci Kajina, prvog ubojice, obilovali su u prolijevanju krvi. Još jedno zlo među pretpotopnim ljudima bila je okultna seksualnost. Postanak 6,1-4 spominje Nefile, „moćnike od davnine, glasovite ljude“ koji su bili produkt zajednice između palih anđela i ljudskih žena. Demoni koji su sudjelovali u ovom grijehu trenutno su u „okovima mraka… čuvani za sud“ (2. Petrova 2,4). Ljudi koji su sudjelovali – i sami Nefili – bili su uništeni u potopu. Biblijski opis pretpotopnog čovječanstva jest da su postali potpuno okorjeli i bez pokajanja. Sve je bilo toliko loše da „požali GOSPODIN što je načinio čovjeka na zemlji i to mu ražalosti srce“ (Postanak 6,6).
Ali što je s djecom koja su se utopila? Činjenica je da grijeh utječe na cijelo društvo, a ne samo na one koji se namjerno upuštaju u zlo. Kada društvo promiče pobačaj, bebe umiru kao rezultat. Kada se otac ili majka počnu drogirati, njihova će djeca patiti zbog toga. A u slučaju Noine generacije, kada se kultura prepustila nasilju i nenormalnoj seksualnosti, djeca su patila. Čovječanstvo je dovelo potop na sebe i na vlastitu djecu.
Potop je bio samo zato što je svaki grijeh smrtni prijestup. „Plaća za grijeh je smrt“ (Rimljanima 6,23). Ne trebamo biti šokirani da je Bog potopom izbrisao svjetsku populaciju; trebamo biti šokirani što nije učinio nešto slično nama! Grešnici obično imaju blagi pogled na grijeh, ali svaki grijeh zaslužuje smrt. Božju milost uzimamo zdravo za gotovo, kao da je zaslužujemo, ali se žalimo na Božju pravdu kao da je nekako nepravedna, kao da je ne zaslužujemo.
Potop je bio samo zato što Stvoritelj ima pravo činiti što hoće sa svojim stvorenjem. Kao što lončar može raditi što god želi s glinom na svom kolu, tako Bog ima pravo raditi što hoće s djelom svojih ruku. „Što god se GOSPODINU svidje, to on i učini na nebu i na zemlji, u morima i svim dubinama“ (Psalam 135,6).
Evo najnevjerojatnijeg dijela priče o potopu: „Ali Noa je našao milost u GOSPODINOVIM očima“ (Postanak 6,8). Božja se milost pružila na Njegovo palo stvorenje, umrljano grijehom, i sačuvalo jednog čovjeka i njegovu obitelj. Na taj je način Bog sačuvao cijelu ljudsku rasu kroz pobožnu Šetovu lozu. A dovodeći životinje u arku, Bog je sačuvao i ostatak svog stvorenja. Dakle, Božji sud nije bio potpuno uništenje, već resetiranje.
Božji sud u Noino vrijeme bio je popraćen milošću. Gospodin je „…milosrdan i milostiv, strpljiv, bogat dobrotom i istinom, koji čuva milosrđe za tisuće, oprašta opačinu i prijestup i grijeh, ali krivca nipošto ne odriješuje…“ (Izlazak 34,6-7, naglasak dodan). Bog bi radije da se zli pokaju i žive (Ezekiel 18,23). Bog je odgađao osudu Amorejcima četiri stotine godina (Postanak 15,16). Bog bi poštedio Sodomu zbog čak deset pravednih ljudi koji tamo žive (Postanak 18,32). Ali na kraju, Njegova presuda mora pasti.
Noi je trebalo preko stotinu godina da izgradi arku. Možemo pretpostaviti da su se drugi ljudi mogli ukrcati u arku i spasiti da su htjeli. Ali to bi zahtijevalo vjeru. Kad je Bog jednom zatvorio vrata, bilo je prekasno; izgubili su svoju priliku (Postanak 7,16). Poanta je da Bog nikada ne šalje osudu bez prethodnog upozorenja. Kao što je komentator Matthew Henry rekao: „Nitko nije kažnjen Božjom pravdom, osim onih koji mrze biti obnovljeni Božjom milošću.“
Globalni potop u Noino doba bio je pravedna kazna za grijeh. Onima koji kažu da je potop bio nepravedan vjerojatno se ne sviđa ideja osude u startu. Priča o Noi živopisan je podsjetnik da, htjeli mi to ili ne, dolazi još jedan sud: „Kao što bijahu dani Noini, tako će biti i dolazak Sina čovječjega“ (Matej 24,37) . Jeste li spremni ili ćete biti pometeni?
English
Kako je potop u Noino vrijeme bio pravedan?