Pitanje
Što je povijesna teologija?
Odgovor
Povijesna teologija je proučavanje razvoja i povijesti kršćanskog nauka. Kao što ime govori, povijesna teologija proučava razvoj i formiranje bitnog kršćanskog nauka kroz povijest novozavjetne crkvene epohe. Povijesna teologija može se definirati i kao proučavanje kako su kršćani tijekom različitih povijesnih razdoblja razumjeli razne teološke teme ili teme poput Božje prirode, prirode Isusa Krista, prirode i djela Duha Svetoga, nauka spasenja itd.
Proučavanje povijesne teologije obuhvaća teme poput razvoja vjeroispovijesti i konfesije, crkvenih sabora i krivovjerja koji su se pojavili i obrađivali kroz crkvenu povijest. Povijesni teolog proučava razvoj bitnih nauka koji odvajaju kršćanstvo od krivovjerja i kultova.
Teolozi često dijele proučavanje povijesne teologije na četiri glavna vremenska razdoblja: 1) patrističko razdoblje od 100. do 400. godine; 2) srednji vijek i renesansu od 500. do 1500. godine; 3) razdoblja reformacije i postreformacije od 1500. do 1750. godine; i 4) moderno razdoblje od 1750. do danas.
Svrha povijesne teologije je razumjeti i opisati povijesno porijeklo ključnih nauka kršćanstva i pratiti razvoj tih nauka tijekom vremena. Ispituje kako ljudi razumiju različite nauke tijekom povijesti i pokušava razumjeti razvoj nauka, prepoznajući kako su promjene unutar crkve utjecale na različite doktrine ili na bolje ili na gore.
Povijesna teologija i crkvena povijest dvije su različite, ali usko povezane i važne teme. Bilo bi teško, ako ne i nemoguće, razumjeti crkvenu povijest bez razumijevanja povijesti nauka koje su često dovodile do različitih podjela i pokreta unutar crkvene povijesti. Razumijevanje povijesti teologije i nauke pomaže nam razumjeti povijest kršćanstva od prvog stoljeća i zašto postoji toliko različitih denominacija.
Osnovu za proučavanje povijesne teologije nalazimo u knjizi Djela. Luka bilježi početak Kristove crkve dok nastavlja prema svome cilju da izvijesti „o svemu što Isus poče i činiti i naučavati" (Djela 1,1). Kristovo djelo nije završilo posljednjim poglavljem Djela. Uistinu, Krist danas djeluje u svojoj crkvi, a to se može vidjeti kroz proučavanje povijesne teologije i crkvene povijesti, koje nam pomažu da shvatimo kako su biblijski nauci koji su bitni za kršćansku vjeru prepoznati i naviještani kroz crkvenu povijest. Pavao je upozorio efeške starješine u Djelima 20,29-30 da očekuju „okrutne vukove" koji će poučavati lažni nauk. Kroz proučavanje povijesne teologije vidimo koliko se Pavlovo upozorenje pokazalo istinitim, budući da shvaćamo kako su se bitne nauke kršćanske vjere napadale i branile tijekom gotovo 2.000 godina crkvene povijesti.
Kao i bilo koje područje teologije, tako i povijesnu teologiju ponekad koriste liberalni teolozi i nekršćani kako bi ubacili sumnju ili napali suštinske nauke kršćanske vjere kao da su jednostavno ljudske izmišljotine umjesto božanski otkrivene biblijske istine kao što uistinu jesu. Jedan primjer toga je rasprava o trojedinoj prirodi Boga. Povijesni teolog proučava i prati razvoj ovog nauka kroz crkvenu povijest znajući da se ta istina jasno otkriva u Bibliji, ali u crkvenoj povijesti bilo je i perioda kad se nauk napadao i stoga je bilo potrebno da crkva definira i nauk obrani. Istina nauka dolazi izravno iz Svetog pisma; međutim, crkveno razumijevanje i naviještanje nauka pojašnjavalo se tijekom godina, često u vremenima kada su Božju prirodu napadali oni „okrutni vukovi" na koje je Pavao upozoravao da će doći.
Neki dobronamjerni, ali zabludjeli kršćani žele odbaciti važnost povijesne teologije, pozivajući se na obećanje da će nas Duh Sveti koji prebiva u svim nanovorođenim kršćanima „upućivati u svu istinu" (Ivan 16,13). Ono što ovi kršćani ne prepoznaju jest da je Duh Sveti prebivao u kršćanima čitavu crkvenu povijest, a sam Isus Krist dao „jedne za apostole, jedne za proroke, jedne za evangeliste, jedne za pastire i učitelje, da usavrši svete za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova" (Efežanima 4,11-12). To ne uključuje samo one dane u ovoj generaciji, već i one koje je Krist odredio tijekom crkvene povijesti. Naivno je vjerovati da nemamo potrebe učiti od mnogih nadarenih ljudi koji su nam prethodili. Ispravno proučavanje i primjena povijesne teologije pomaže nam prepoznati i učiti od kršćanskih učitelja i vođa iz prošlih stoljeća.
Kroz proučavanje crkvene povijesti i povijesne teologije, nanovorođenog kršćanina se potiče da vidi kako je Bog djelovao kroz povijest. U tome vidimo Božju suverenost nad svime i istinu da Božja Riječ ostaje zauvijek (Psalam 119,160). Proučavanje povijesne teologije zapravo nije ništa drugo nego proučavanje Boga na djelu. Također nam pomaže kao podsjetnik na stalno prisutnu duhovnu borbu između Sotone i istine Božje Riječi. Iz povijesti nam pokazuje mnoge načine i oblike koje Sotona koristi za širenje lažne doktrine u crkvi, baš kao što je Pavao upozorio efeške starješine.
Proučavanje povijesne teologije i crkvene povijesti također pokazuje da istina Božje Riječi i dalje pobjeđuje. Kad razumijemo teološke borbe iz prošlosti, možemo se bolje pripremiti da se odupremo greškama kojima će nas Sotona pokušati namamiti u budućnosti. Ako pastori, crkve i kršćani nisu svjesni crkvene povijesti i povijesne teologije, tada će biti lakši plijen istom tipu lažnih učenja koje je Sotona koristio u prošlosti.
Povijesna teologija, ako se ispravno razumije i primjenjuje, ne umanjuje autoritet ili dostatnost Pisma. Samo Pismo je standard po svim pitanjima vjere i prakse. Ono samo je nadahnuto i nepogrešivo. Samo Pismo je naš autoritet i vodič, ali povijesna teologija nam može pomoći da razumijemo mnoge opasnosti nekih „novih učenja" ili neobičnih tumačenja Svetoga pisma. Uz gotovo 2.000 godina crkvene povijesti i na tisuće ako ne i milijune kršćana koji su nam prethodili, ne bismo li automatski trebali biti oprezni kad netko tvrdi da ima „novo objašnjenje" ili tumačenje Svetoga pisma?
Konačno, povijesna teologija nas može podsjetiti na stalno prisutnu opasnost tumačenja Pisma u svjetlu kulturnih i filozofskih pretpostavki našeg vremena. Toliku opasnost danas vidimo u redefiniranju grijeha kao bolesti koja se liječi lijekovima umjesto kao duhovno stanje. Također vidimo kako mnoge denominacije napuštaju jasno učenje Biblije i prihvaćaju kulturno prihvaćanje homoseksualnosti kao stila života.
Povijesna teologija važan je aspekt proučavanja teologije, ali kao i svaka druga metoda proučavanja, nije bez opasnosti i zamki. Izazov za sve kršćane i za sve studente teologije jest da teološki sustav ne forsiramo na Bibliju, nego da uvijek budemo sigurni da naša teologija dolazi iz Pisma, a ne iz nekog sustava koji bi mogao biti popularan.
English
Što je povijesna teologija?
