Pitanje
Što Biblija kaže o pranju nogu?
Odgovor
U biblijska vremena, prašnjavi i prljavi uvjeti u regiji i nošenje sandala zahtijevali su pranje nogu. Iako bi učenici najvjerojatnije bili sretni da operu Isusove noge, nisu mogli zamisliti da peru noge jedni drugima. To je bilo zato što je u društvu toga vremena pranje nogu bilo rezervirano za najniže sluge. Suradnici nisu prali noge jedni drugima, osim vrlo rijetko i u znak velike ljubavi. Luka ističe da su se učenici raspravljali o tome tko je najveći među njima (Luka 22,24), što je stav koji isključuje spremnost da se sagnu i operu noge. Kad je Isus krenuo da im opere noge, bili su šokirani (vidi također Ivan 13,1-16). Njegovi postupci također služe kao simbol duhovnog čišćenja (Ivan 13,6-9) i model kršćanske poniznosti (Ivan 13,12-17). Perući noge svojim učenicima, Isus ih je podučio lekciji nesebičnog služenja koja je bila vrhunski primjer Njegove smrti na križu.
Pranje nogu je bio primjer, obrazac. Mnoge skupine kroz crkvenu povijest prakticirale su doslovno pranje nogu kao crkvenu uredbu. Međutim, današnja kultura u mnogim zemljama ne zahtijeva pranje prašine s nogu gostiju. Iako se prakticirala Gospodnja večera, prva crkva očito nije prakticirala pranje nogu kao obred na crkvenim okupljanjima.
Isusovo pranje nogu svojim učenicima naglašava unutarnju poniznost, a ne fizički obred. Praksa „pranja nogu svetima“ od strane kršćanske udovice (1. Timoteju 5,10) ne govori o njezinoj uključenosti u crkvenu uredbu, već o njezinoj poniznoj, ropskoj službi drugim vjernicima. Odbiti slijediti Isusov primjer znači uzdići se iznad Njega i živjeti u ponosu. „Nije sluga veći od svoga gospodara“ (Ivan 13,16).
English
Što Biblija kaže o pranju nogu?
