Pitanje
Uz sve te različite religije, kako mogu znati koja je prava?
Odgovor
Nema sumnje da je zbog velikog broja različitih religija u svijetu teško razaznati koja je prava. Za početak, uzmimo u obzir neke općenite misli o toj temi, a zatim ćemo pogledati kako bismo mogli pristupiti toj temi na način koji će nas dovesti do ispravnog zaključka o Bogu. Izazov različitih odgovora na određeno pitanje nije prisutan samo u temi religije. Na primjer, možete dovesti stotinu učenika matematike, dati im da riješe složen matematički zadatak, i vrlo je vjerojatno da će mnogi pogriješiti u odgovoru. Znači li to da ne postoji točan odgovor? Naravno da ne. Onima s pogrešnim odgovorom samo treba pokazati pogrešku u računu i objasniti kojim postupkom mogu doći do točnog odgovora.
Kako da dođemo do istine o Bogu? Koristeći sustavnu metodologiju koja je osmišljena kako bi se razdvojila istina od pogreške upotrebom različitih testova za istinu. Rezultat je skup točnih zaključaka. Možete li zamisliti konačne rezultate do kojih bi došao znanstvenik ako bi otišao u laboratorij i počeo miješati stvari bez ikakva smisla? Ili ukoliko bi liječnik počeo liječiti pacijenta nasumce odabranim lijekovima u nadi da će ovaj ozdraviti? Ni znanstvenik ni liječnik ne idu tim putem. Umjesto toga, oni koriste sustavne metode koje su metodične, logične, utemeljene na dokazima i koje dokazano donose ispravne krajnje rezultate.
Ako je tako, zašto bismo mislili da je teologija, dakle proučavanje Boga, drugačija? Zašto vjerovati da joj možemo pristupiti na nasumičan i nediscipliniran način, a ipak doći do pravih rezultata? Nažalost, tako joj mnogi pristupaju, a to je i jedan od razloga zašto postoji tako mnogo religija. No, sad se vratimo pitanju kako doći do istinitih zaključaka o Bogu. Zašto bi se trebalo ići sustavnim pristupom? Kao prvo, trebamo uspostaviti okvire za ispitivanje različitih istina, a onda trebamo plan s uputama koji možemo slijediti ne bismo li došli do pravog zaključka. Dobro je koristiti slijedeće okvire: 1. Logička dosljednost—tvrdnje vjerskog sustava moraju biti logički povezane, bez međusobnih proturječja. Kao primjer, krajnji cilj budizma jest riješiti se svih želja. No ipak, osoba mora imati želju da se riješi svih želja, što je proturječno i nelogično načelo.
2. Empirička osnovanost—postoje li dokazi koji podržavaju vjerski sustav (jesu li dokazi racionalni, vanjski dokazivi itd.)? Naravno, sasvim je u redu tražiti dokaze za važne tvrdnje, kako bi se te tvrdnje i provjerile. Na primjer, Mormoni uče da je Isus živio u Sjevernoj Americi, međutim, nema apsolutno nikakvih dokaza, ni arheoloških ni bilo kakvih, koji bi mogli podržati tu tvrdnju.
3. Egzistencijalna relevantnost—vjerski sustav mora odgovarati stvarnosti, i mora dovesti do značajne razlike u životu svojega pristaše. Deizam, na primjer, tvrdi da je Bog samo zavrtio svijet u svemiru te da se ne bavi onima koji žive na njemu. Kako takvo vjerovanje utječe na nekoga u svakidašnjici? Ukratko, ne utječe.
Kada navedene okvire primijenimo na temu religije bolje ćemo znati kako doći do pravog gledišta o Bogu i odgovorit ćemo na četiri velika životna pitanja:
1. Podrijetlo – odakle potječemo?
2. Etika – kako bismo trebali živjeti?
3. Smisao – koja je svrha života?
4. Sudbina – kamo ide čovječanstvo?
Međutim, kako sada da primijenimo navedene okvire na potragu za Bogom? Jedna od najboljih taktika je da idemo korak po korak od pitanja do odgovora. Suzimo li popis mogućih pitanja dolazimo do sljedeće liste:
1. Postoji li apsolutna istina?
2. Jesu li razum i religija povezani?
3. Postoji li Bog?
4. Možemo li znati Boga?
5. Je li Isus Bog?
6. Je li Bogu stalo do mene?
Prvo trebamo znati da apsolutna istina postoji. Ako ne postoji, ne možemo istinski ni u što biti sigurni (duhovno ili bilo kako), i postajemo ili agnostik, koji nije siguran možemo li uopće išta znati, ili pluralist, koji prihvaća svako gledište jer nije siguran koje je ispravno i je li ijedno uopće ispravno.
Apsolutna istina definira se kao ono što je u skladu sa stvarnošću, ono koje odgovara svome objektu, opisuje ga kakav jest. Neki kažu da apsolutna istina ne postoji, međutim takvo stajalište samo sebe poništava. Na primjer, relativist kaže: „Sva je istina relativna”, no moramo se zapitati: je li ta istina apsolutno istinita? Ako jest, onda apsolutna istina postoji. Ako nije, zašto bismo onda tu tvrdnju uzeli u obzir? Postmodernizam ne potvrđuje nijednu istinu, no potvrđuje barem jednu apsolutnu istinu – postmodernizam je istinit. Naposljetku, apsolutna istina postaje neporeciva.
Nadalje, apsolutna istina prirodno je uska i isključuje svoje suprotnosti. Dva plus dva je četiri, i nijedan drugi odgovor nije moguć. Ovo je od kritične važnosti kada se uspoređuju razni vjerski sustavi i svjetonazori. Ukoliko jedan vjerski sustav ima komponente koje su dokazane, onda bilo koji vjerski sustav koji se s njim natječe sa suprotnim tvrdnjama mora biti lažan. Također, moramo imati na umu da na apsolutnu istinu ne utječu iskrenost i želja. Bez obzira koliko iskreno netko prihvati laž, to je i dalje laž. Nema te želje na svijetu koja može nešto lažno učiniti istinitim.
Odgovor na prvo pitanje jest da apsolutna istina postoji. Budući da je tako, onda agnosticizam, postmodernizam, relativizam i skepticizam su sve lažna stajališta.
To nas vodi do sljedećeg pitanja, a to je mogu li se razum, odnosno logika koristiti u vjerskim pitanjima. Neki kažu da to nije moguće, ali zašto ne? Činjenica je da je logika vitalno važna u istraživanju duhovnih tvrdnji jer nam pomaže da razumijemo zašto neke tvrdnje valja isključiti, a neke druge prihvatiti. Logika je apsolutno kritična u rastavljanju pluralizma (koji kaže da su sve tvrdnje o istini, čak i one koje se međusobno suprotstavljaju, jednake i valjane).
Na primjer, islam i judaizam tvrde da Isus nije Bog, dok kršćanstvo tvrdi da jest. Jedan od osnovnih zakona logike je zakon neproturječja, koji kaže da nešto ne može biti i „A” i „ne A” u isto vrijeme i u istom smislu. Primijenimo li taj zakon na tvrdnje judaizma, islama i kršćanstva znači da je jedno u pravu, a da su ostali u krivu. Isus ne može biti i Bog i ne Bog. Kada se ispravno koristi, logika je moćno oružje protiv pluralizma zato što jasno pokazuje da proturječne istine ne mogu obje biti istinite. To shvaćanje ruši cijeli sustav razmišljanja po kojemu je nešto „istinito za tebe, ali nije istinito za mene“.
Logika također rastjeruje još jednu analogiju koju koriste pluralisti, a to je da „svi putovi vode do vrha planine“. Logika nam pokazuje da svaki od tih vjerskih sustava ima vlastiti skup znakova koji na kraju upućuje prema radikalno različitim lokacijama. Logika pokazuje da ispravna ilustracija potrage za duhovnom istinom više nalikuje labirintu – jedna staza stiže do istine, dok ostale završe u slijepim ulicama. Sve vjere možda imaju neke površinske sličnosti, ali uvelike se razlikuju u osnovnom nauku.
Zaključak je da možete koristiti razum i logiku u pitanjima religije. Budući da je tako, pluralizam (uvjerenje da su sve tvrdnje istine jednako istinite i valjane) ispada iz igre zato što je nelogično i proturječno vjerovati da dijametralno različite istine mogu obje biti ispravne.
Sljedeće nam dolazi veliko pitanje: postoji li Bog? Ateisti i naturalisti (koji ne prihvaćaju ništa izvan ovoga fizičkoga svijeta i svemira) kažu „ne“. Iako su se kroz povijest vodile mnoge rasprave i napisale mnoge knjige o tome, na to pitanje nije teško odgovoriti. Kako bismo to proučili, prvo morate postaviti ovo pitanje: Zašto imamo nešto umjesto ničega? Drugim riječima, kako ste vi i sve oko vas stigli ovamo? Argument za Boga može se vrlo jednostavno prikazati: Nešto postoji.
Ne možete ni od čega dobiti nešto.
Prema tome, neophodno i vječno Biće postoji.
Ne možete zanijekati vlastito postojanje zato što morate postojati kako biste mogli zanijekati svoje postojanje (što samo sebe poništava), tako da je prva gornja premisa točna. Nitko ne vjeruje da možete nešto dobiti ni iz čega (odnosno, da je „ništa“ proizvelo svemir), tako da je druga premisa također istinita. Dakle, treća premisa mora biti istinita – vječno Biće odgovorno za sve mora postojati.
Ovo je stajalište koje nijedan ateist koji razmišlja neće zanijekati; oni samo tvrde da je svemir to vječno biće. Međutim, problem s tim stajalištem je sljedeći: budući da svi znanstveni dokazi upućuju na činjenicu da je svemir imao početak ('veliki prasak’), a sve što ima početak mora imati uzrok, prema tome, svemir je imao uzrok i nije vječan. Budući da su jedina dva izvora vječnosti vječni svemir (što smo dokazali netočnim) i vječni Stvoritelj, jedini je logični zaključak da Bog postoji. Potvrdan odgovor na pitanje o Božjem postojanju isključuje ateizam kao valjan sustav vjerovanja.
Sad, ovaj zaključaj ništa ne kaže o tome kakva vrsta Boga postoji, ali zanimljivo je da čini vrlo velik potez – isključuje sve panteističke religije. Svi panteistički svjetonazori kažu da je svemir Bog i da je vječan, a ta je tvrdnja netočna. Dakle, hinduizam, budizam, jainizam i sve druge panteističke religije isključuju se kao nevaljani sustavi vjerovanja.
Povrh toga, učimo neke zanimljive istine o ovome Bogu koji je stvorio svemir. On je:
• Nadnaravan u naravi (budući da postoji izvan svoje tvorevine)
• Nevjerojatno moćan (budući da je stvorio sve što je poznato)
• Vječan (samopostojeć, budući da postoji izvan vremena i prostora)
• Sveprisutan (stvorio je prostor i nije njime ograničen)
• Bezvremen i nepromjenjiv (stvorio je vrijeme)
• Nematerijalan (budući da nadilazi prostor)
• Osoban (neosobno ne može stvoriti osobnost)
• Neophodan (budući da sve drugo ovisi o Njemu)
• Beskonačan i u jednini (budući da ne možete imati dvije beskonačnosti)
• Raznolik no ipak ujedinjen (budući da priroda pokazuje raznolikost)
• Inteligentan (vrhovno, kako bi sve stvorio)
• Namjeran (budući da je sve stvorio s određenom svrhom)
• Moralan (nijedan moralni zakon ne može postojati bez zakonodavca)
• Brižan (ili nijedan moralni zakon ne bi postojao)
To Biće ima karakteristike vrlo slične Bogu judaizma, islama i kršćanstva, koje su, zanimljivo, jedine osnovne vjere koje nam preostaju nakon što eliminiramo ateizam i panteizam. Primijetite i da je sada odgovoreno jedno veliko životno pitanje (podrijetlo): znamo otkud potječemo.
Ovo nas vodi do sljedećega pitanja: možemo li poznavati Boga? U ovoj točki, potreba za religijom zamjenjuje se nečim važnijim – potrebom za objavom. Ukoliko čovječanstvo treba dobro poznavati Boga, na Njemu je da se objavi svojoj tvorevini. Judaizam, islam i kršćanstvo svi tvrde da imaju knjigu koja je Božja objava čovjeku, ali pitanje je koja je od njih istinita, i je li ijedna istinita? Stavimo li na stranu manje razlike, osnovna područja neslaganja su: 1) Novi zavjet Biblije i 2) osoba Isusa Krista. Islam i judaizam tvrde da je Novi zavjet Biblije neistinit u svojim tvrdnjama, i oboje niječu da je Isus utjelovljeni Bog, dok kršćanstvo prihvaća obje te tvrdnje.
Nema nijedne vjere na planetu koja se može usporediti s planinama dokazâ koji postoje za kršćanstvo. Od golemog broja starih rukopisa, preko vrlo ranog datiranja dokumenata napisanih tijekom života očevidaca (nekih napisanih samo petnaest godina poslije Kristove smrti), preko višestrukih izvještaja (devet autora u dvadeset sedam knjiga Novoga zavjeta), preko arheoloških dokaza—među kojima nijedan ne stoji u proturječju s onim što Novi zavjet tvrdi—do činjenice da su apostoli otišli u smrt tvrdeći da su vidjeli Isusa na djelu i da se vratio od mrtvih, kršćanstvo uvjerljivo vodi po pitanju dokaza za svoje tvrdnje. Povijesna autentičnost Novoga zavjeta—da pruža istinit izvještaj o stvarnim događajima onako kako su se odigrali—jedini je pravi zaključak nakon ispitivanja svih dokaza.
Kada se radi o Isusu, saznajemo nešto vrlo zanimljivo o Njemu—tvrdio je da je Bog u tijelu. Isusove vlastite riječi (npr., „Prije Abrahama Ja Jesam”), Njegova djela (npr. opraštanje grijeha, prihvaćanje štovanja), Njegov bezgrješan i čudesan život (koji je upotrijebio kako bi dokazao svoje tvrdnje u odnosu na druge), i Njegovo uskrsnuće podupiru Njegove tvrdnje da je Bog. Novozavjetni pisci potvrđuju tu činjenicu posvuda u svojim spisima.
Sad, ako je Isus Bog, onda je ono što je rekao istinito. A ako je Isus rekao da je Biblija nepogrešiva i istinita u svemu što govori (što jest rekao), onda to mora značiti da je Biblija istinita u svemu što objavljuje. Kao što smo već naučili, dvije suprotne tvrdnje ne mogu obje biti točne. Stoga bilo što u islamskom Kuranu ili spisima judaizma što se suprotstavlja Bibliji ne može biti istinito. Zapravo, i islam i judaizam griješe, budući da oboje kažu da Isus nije utjelovljeni Bog, dok dokazi kažu suprotno. Budući da uistinu možemo znati Boga (budući da se objavio u svojoj pisanoj Riječi i u Kristu), opovrgavaju se svi oblici agnosticizma. Na koncu, odgovorili smo na još jedno veliko životno pitanje—pitanje etike—budući da Biblija sadrži jasne upute o tome kako čovječanstvo treba živjeti.
Ova ista Biblija objavljuje da je Bogu duboko stalo do čovječanstva i želi da ga prisno poznajemo. Zapravo, toliko mu je stalo do nas da je postao čovjekom kako bi svojoj tvorevini pokazao kakav je. Mnogo je ljudi koji su htjeli biti bogovi, ali samo je jedan Bog koji je htio biti čovjekom kako bi spasio one do kojih mu je duboko stalo od vječnosti bez Njega. Ova činjenica pokazuje egzistencijalnu relevantnost kršćanstva i odgovara na posljednja dva životna pitanja—pitanja smisla i sudbine. Bog je svaku osobu stvorio u određenu svrhu i svaka osoba ima sudbinu koja je čeka: sudbinu vječnoga života s Bogom ili vječne odvojenosti od Njega. Ova dedukcija (i činjenica da je Bog postao čovjekom u Kristu) također opovrgava deizam, koji kaže da Boga ne zanima što se događa sa čovječanstvom.
Naposljetku, vidimo da se konačna istina o Bogu može pronaći, a labirint svjetonazora uspješno proći ispitujući razne tvrdnje istine te sustavno odbacujući laži tako da na kraju ostaje samo istina. Koristeći testove logične dosljednosti, empiričke osnovanosti i egzistencijalne relevantnosti, zajedno s postavljanjem pravih pitanja, dolazimo do istinitih i razumnih zaključaka o religiji i Bogu. Svi bi se trebali složiti da je jedini razlog da nešto vjerujemo taj da je to nešto istinito, ništa više. Nažalost, pravo vjerovanje stvar je volje, i bez obzira koliko logičkih dokaza postoji, neki će i dalje nijekati Boga koji postoji i propustiti jedini pravi put prema skladu s Njim.
English
Uz sve te različite religije, kako mogu znati koja je prava?
