Pitanje
Što je ključno za prevladavanje obeshrabrenja?
Odgovor
Kada smo obeshrabreni, gubimo motivaciju da guramo naprijed. Planina se čini prestrma, dolina previše mračna ili bitka previše žestoka, a mi gubimo hrabrost da nastavimo.
Na mnogim mjestima u Bibliji, Bog zapovijeda svom narodu da bude hrabar (Psalam 27,14; 31,24; 2. Ljetopisa 32,7; Ponovljeni zakon 31,6). Kada je Bog odabrao Jošuu da zamijeni Mojsija kao vođu Izraelaca, neke od Njegovih prvih riječi upućenih Jošui bile su: „Nisam li ti zapovjedio: ‘Budi jak i odvažan’? Nemoj se bojati i ne strahuj, jer s tobom je GOSPODIN, Bog tvoj, kuda god ideš“ (Jošua 1,9). Gospodin je ovu zapovijed temeljio na svom prethodnom obećanju Jošui u stihu 5: „Kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti s tobom; neću te napustiti niti te ostaviti.“ Gospodin je znao da će se Jošua suočiti s velikim bitkama i nije želio da se njegov sluga obeshrabri.
Ključ za prevladavanje obeshrabrenja jest prisjećanje Božjih obećanja i njena primjena. Kada poznajemo Gospodina, možemo stajati na obećanjima koja je dao svom narodu u svojoj Riječi. Bez obzira vidimo li ispunjenje tih obećanja u ovom životu ili ne, Njegova obećanja i dalje stoje (Hebrejima 11,13-16). To je saznanje poticalo apostola Pavla da ustraje propovijedajući evanđelje, da bi na kraju završio u rimskom zatvoru gdje je izgubio život. Iz zatvora je napisao: „Prema cilju težim, k nagradi uzvišenog poziva Božjeg u Kristu Isusu“ (Filipljanima 3,14). Mogao je nastaviti kroz progon, odbacivanje, batine i obeshrabrenje jer su njegove oči bile uprte u najveću nagradu: čuti riječi „Bravo!“ od svog Gospodina i Spasitelja (vidi Matej 25,23; Otkrivenje 22,12).
Lako se obeshrabrimo kada tražimo nagradu ili potvrdu od onih oko nas. Ako se naše služenje ili poslušnost temelje na trenutnom zadovoljstvu, tada se pripremimo za obeshrabrenje. Isus nas ne vodi uvijek lakim putem i upozorio je svoje sljedbenike da to razmotre prije nego što krenu (Luka 14,25-33). Kad prethodno izračunamo cijenu učeništva, imamo više snage suočiti se s borbama koje su pred nama. Nije nas tako lako obeshrabriti kada sve ne ide kako treba jer znamo da je borba Gospodinova (1. Samuelova 17,47).
Obeshrabrenost može biti svjetlo upozorenja koje nam sugerira da smo izgubili primarni fokus. Kada se osjećamo obeshrabreno, korisno je ostati nasamo s Gospodinom i dopustiti mu da preispita naša srca i naše motive (Psalam 139,23). Često su ponos, pohlepa ili požuda ono što hrani naše obeshrabrenje. Ponekad obeshrabrenje dolazi od osjećaja prava koji naglašava nesklad između onoga što imamo i onoga što vjerujemo da nam se duguje. Kada taj stav prepoznamo kao grijeh, možemo se pokajati, poniziti se i dopustiti Duhu Svetom da prepravi naša očekivanja. Kada koristimo obeshrabrenje kao podsjetnik da su naši prioriteti postali iskrivljeni, osjećaj obeshrabrenja može postati alat za pročišćavanje kako bismo postali sličniji Isusu (vidi Rimljanima 8,29).
Psalmistu nije bilo strano obeshrabrenje, a njegov je odgovor bio da se prisjeti Boga i vjeruje obećanjima Riječi: „Što si klonula, dušo moja? i što si uznemirena u meni? U Boga se uzdaj; jer opet ću ga slaviti zbog pomoći lica njegova. O, Bože moj, klonula je u meni duša moja: stoga ću se tebe spominjati“ (Psalam 42,5-6).
English
Što je ključno za prevladavanje obeshrabrenja?
