Pitanje
Kako preživjeti pokušavajući odgojiti tinejdžera?
Odgovor
Mnogi se roditelji kršćani pitaju hoće li preživjeti pokušavajući odgojiti tinejdžera. Tinejdžeri obično dijele određene karakteristike. Prvo, prolaze kroz životnu fazu u kojoj vjeruju da znaju sve što se može znati, a ono što ne znaju nije vrijedno znati. Drugo, hormoni i kemikalije koji im divljaju kroz mozak i tijelo ih ometaju, često ih čineći nesposobnima za rasuđivanje kao odrasle osobe. Žele ono što žele kad to žele, a često nemaju pojma da će ih povrijediti ono što traže. Posao roditelja je čuvati svoju djecu od njih samih dok se suočavaju s ovim teškim životnim razdobljem.
Isus nas to neizravno uči u Mateju 7,9-10 kada kaže: „Ili, ima li među vama čovjeka koji bi svome sinu, ako ga zaište kruha, dao kamen? Ili, ako zaište ribu, hoće li mu zmiju dati?“ Ponekad djeca traže nešto što im izgleda dobro, ali što će im zapravo naštetiti, stoga je odgovornost roditelja učiniti ono što je najbolje. Imamo ista pravila – ako od Boga tražimo nešto što mislimo da je dobro, ali Bog zna da nije, neće nam to dati.
Imati Isusa u svom domaćinstvu najbolji je način za odgoj djece. „Poučavaj dijete putu kojim treba ići; ni kada ostari neće od njega odstupiti“ (Izreke 22,6). Ako ste postali kršćanin tražeći Isusa da dođe u vaše srce, tada Duh Sveti živi u vama i naučit će vas svemu (Ivan 14,26; 1. Ivanova 2,27), a to uključuje i način na koji odgajamo svoju djecu. Djeca mnogo više uče od onoga što opažaju na nama nego što im kažemo, stoga je vrlo važno biti dobar primjer.
Biblija nas uči važnosti discipline. „Onaj tko štedi šibu, mrzi svoga sina, a onaj tko ga ljubi, pravodobno ga kažnjava“ (Izreke 13,24). „Kažnjavaj svoga sina dok ima nade, i neka ga tvoja duša ne štedi zbog njegova plača“ (Izreke 19,18). „Ispravljaj svoga sina i on će ti dati spokoja; jest, pružit će nasladu tvojoj duši“ (Izreke 29,17). Vrlo je važno postaviti pravila i provoditi ih. Kad djeca znaju da je to što rade pogrešno, trebala bi uslijediti neka vrsta kazne, ali bi trebala biti primjerena „zločinu“. Na primjer, laganje pokazuje da se djetetu ne može vjerovati, pa bi možda dok se to povjerenje ne povrati, vrijeme provedeno izvan kuće trebalo biti vrlo ograničeno. Htjet će da im opet vjerujete, pa će naučiti iz toga. Najgore što možemo učiniti je nastojati postati prijatelj naše djece umjesto roditelj.
Disciplinu uvijek treba provoditi u najboljem interesu djeteta kao motivaciju. Efežanima 6,4 kaže da ne smijemo ljutiti svoju djecu načinom na koji se odnosimo prema njima (to ne znači da ne disciplinirate; to znači da ne disciplinirate u ljutnji ili frustraciji), već ih odgajajte disciplinom i uputama odobrenim od Gospodina. Pobrinite se da djetetu govorite zašto je ponašanje pogrešno, zašto se ne slažete s njihovom procjenom nečega i radite ono što radite iz ljubavi prema njemu/njoj. Hebrejima 12,7 nam govori da Bog disciplinira svu svoju djecu kad griješimo jer nas voli i ne bi bilo dobro za nas da to ne čini. Kad se djeca raspravljaju u vezi kažnjavanja, što će neizbježno činiti, mudri roditelj odgovara: „Moja je odgovornost da te discipliniram, a ako to ne učinim, moram odgovarati Bogu.“
Konačno, nekoliko je stvari ključno za preživljavanje odgoja tinejdžera: smisao za humor, osjećaj uvjerenja da radite ispravno, oslanjanje na Božju mudrost u Njegovoj Riječi i molitva, molitva, molitva! Ne samo da će te stvari pomoći roditeljima da „prežive“, već će im pomoći i u modeliranju dobrog roditeljstva, koje će tinejdžeri na kraju koristiti kad i sami postanu roditelji.
English
Kako preživjeti pokušavajući odgojiti tinejdžera?
