Pitanje
Treba li priču o Adamu i Evi shvatiti doslovno?
Odgovor
Pretpostavimo na trenutak da priču o Adamu i Evi ne treba shvatiti doslovno. Što bi bio rezultat? Bi li kršćanstvo u suštini ostalo isto s nedoslovnim razumijevanjem priče o Adamu i Evi? Ne. Zapravo, to bi imalo ozbiljne posljedice za gotovo svako načelo i nauk kršćanske vjere. Ako Adam nije bio pravi čovjek, onda grijeh nije ušao u svijet kroz jednog čovjeka kako stoji u Rimljanima 5,12. Kako je onda grijeh ušao u svijet? Nadalje, ako Novi zavjet nije u pravu o tome kako je grijeh ušao u svijet, u čemu je još pogrešan? Ako je Rimljanima 5,12 u krivu, kako možemo znati da cjelina Rimljanima 5,8-15 nije pogrešna? Ako priču o Adamu i Evi ne treba shvatiti doslovno – ako oni zapravo i nisu postojali – onda se nije imao tko pobuniti, nije bilo pada u grijeh. Sotona, veliki zavodnik, ne bi želio ništa bolje nego da ljudi vjeruju da Bibliju ne treba shvatiti doslovno i da je priča o padu čovjeka mit. Zašto? Jer kad jednom počnemo poricati dijelove Biblije, gubimo povjerenje u Bibliju. Zašto bismo vjerovali bilo čemu što Božja Riječ kaže ako ne možemo vjerovati svemu što kaže?
Isus je izvještaj iz Postanka nazvao doslovnim, navodeći ga kao temelj institucije braka. Spomenuo je i Abela, sina Adama i Eve u Luki 11,51. Je li Isus pogriješio u svojim navodima? Ili je Isus znao da nema doslovnih Adama i Eve i jednostavno prilagodio svoje učenje vjerovanjima ljudi (tj. lagao)? Ako Isus griješi u svojim uvjerenjima, onda nije Bog. Ako Isus namjerno vara ljude, griješi i stoga ne može biti Spasitelj (1. Petrova 1,19).
Zato je ovo tako ozbiljno pitanje. Negirati doslovnost Adama i Eve znači postaviti se nasuprot Isusa i Riječi Božje. Ako Adam i Eva nisu pravi ljudi, ako je Biblija pogrešna, onda Biblija nije nadahnuta, nepogrešiva ni pouzdana.
Biblija jasno prikazuje Adama i Evu kao doslovne ljude koji su postojali u doslovnom rajskom vrtu. Doslovno su se pobunili protiv Boga, doslovno su vjerovali Sotoninoj laži i doslovno su izbačeni iz vrta (Postanak 3,24). Imali su doslovnu djecu, od kojih su svi naslijedili grešnu prirodu, i ta se priroda do danas prenosi na sljedeće generacije. Srećom, Bog je obećao doslovnog Spasitelja da nas otkupi od te grešne prirode (Postanak 3,15). Taj Spasitelj je Isus Krist, nazvan „posljednji Adam“ (1. Korinćanima 15,45), koji je umro na doslovnom križu i doslovno uskrsnuo. Oni koji vjeruju u Krista imat će doslovno spasenje i provesti vječnost na doslovnom nebu.
Kršćani koji poriču priču o Adamu i Evi u biti niječu svoju vjeru. Odbacivanje doslovnog tumačenja biblijskih povijesnih naracija klizava je padina. Ako Adam i Eva nisu postojali, znači li da ni Kajin i Abel nisu bili stvarni? Je li Set postojao i je li bio otac pobožne loze koja je vodila sve do Abrahama i na kraju do samoga Isusa? Gdje se u Lukinoj genealogiji (Luka 3,23-38) imena prestaju odnositi na doslovne ljude i počinju pozivati na mitske likove? Odbaciti Adama i Evu kao nedoslovne znači poricati točnost Lukinog evanđelja, baciti klevetu na Mojsijev zapis i ukloniti temelje ostatka Biblije.
Božja Riječ tvrdi da je istinita (Psalam 119,160). Isus Krist proglasio je Božju Riječ istinom (Ivan 17,17). Sva Božja Riječ je nadahnuta od Boga (2. Timoteju 3,16-17). Ove izjave uključuju biblijski izvještaj o Adamu i Evi.
English
Treba li priču o Adamu i Evi shvatiti doslovno?
