Pitanje
Kakva je priča Starog zavjeta?
Odgovor
Na samom početku Bog je već bio tamo. Za vlastito zadovoljstvo Bog je stvorio vrijeme i svemir snagom svoje riječi pretvarajući ništa u nešto. Šestog dana stvaranja Bog je stvorio nešto jedinstveno: čovječanstvo – muškarca i ženu – stvorene na Njegovu sliku. Kad je Bog stvorio prvo dvoje ljudi kao muško i žensko, ustanovio je bračni savez (Postanak 1–2).
Bog je smjestio čovjeka i njegovu ženu u Edenski vrt, savršeno okruženje i dao im odgovornost da njeguju vrt. Bog im je dopustio da jedu svaki plod u vrtu osim jednoga: stablo spoznaje dobra i zla im je zabranio. Imali su izbor da poslušaju ili ne poslušaju, ali Bog ih je upozorio da će njihova neposlušnost rezultirati smrću (Postanak 2,15-17).
U međuvremenu, moćni anđeo po imenu Lucifer pobunio se protiv Boga na nebu. On i trećina anđeoske vojske bačeni su s neba. Lucifer je ušao u vrt gdje su bili čovjek i njegova žena. Tamo je uzeo oblik zmije i kušao Evu, prvu ženu, da pojede zabranjeni plod i bude neposlušna Bogu. Rekao joj je da neće umrijeti i da je plod zapravo dobar za nju. Povjerovala je u laži i jela neke od plodova. Potom je dala plod svome mužu, Adamu, i on je jeo. Par je odmah znao da su pogriješili. Osjetili su se posramljeno, ranjivo i izloženo. Kada ih je Bog došao tražiti, sakrili su se (Izaija 14,12-15; Postanak 3).
Naravno, Bog ih je našao. Sud je bio izrečen. Zemlja je bila prokleta za čovjekovo dobro: više neće lako donositi svoje plodove, već se čovjek mora mučiti da proizvede usjev. Žena je bila prokleta s boli tokom poroda. Zmija je bila prokleta da puzi po prašini od tada nadalje. A onda je Bog obećao: jednog dana, žena će roditi Nekoga tko će se boriti sa Zmijom. Taj će zdrobiti Zmijinu glavu, iako će biti ozlijeđen u tom procesu. Bog je potom zaklao životinju i providio pokrivalo od kože za grešni par prije nego što ih je istjerao iz Edena (Postanak 3,15-19, 21).
Borba između dobra i zla nastavila se u obitelji prvog para. Jedan od njihovih sinova, Kain, ubio je svoga brata, Abela, i bio proklet zbog tog djela. Prva žena rodila je još jedno dijete. Ime mu je bilo Set (Postanak 4,8.25).
Nekoliko generacija kasnije svijet se ispunio zlom. Nasilje i nepoštivanje Boga neobuzdano su rasli. Bog je odlučio uništiti čovjekovu pokvarenost i započeti iznova. Čovjeku po imenu Noa, jednom od Setovih potomaka, ispružio je milost (nezasluženi Božji blagoslov). Bog je otkrio Noi da će poslati veliki Potop da uništi zemlju te dao Noi upute o izgradnji arke kako bi preživio Potop. Noa je sagradio arku i kad je došlo vrijeme, Bog je natjerao životinje svake vrste da uđu u arku. Te su životinje, zajedno s Noom i njegovom obitelji, bile pošteđene. Potop je uništio sva druga živa bića na zemlji (Postanak 6–8).
Nakon Potopa, Noa i njegova obitelj počeli su ponovno naseljavati zemlju. Kad su njihovi potomci sebi počeli graditi spomenik prkoseći Bogu, Bog je pobrkao njihov jezik. Stanovnici zemlje razdvojili su se prema svojim jezičnim skupinama i raširili se po licu zemlje (Postanak 11,1-8).
Došlo je vrijeme da Bog započne svoj plan i uvede u svijet Onoga koji će zdrobiti Zmiju. Prvi korak bio je stvoriti ljude koji su odvojeni za Njega. Izabrao je čovjeka po imenu Abraham i njegovu ženu, Saru, da započne novu rasu ljudi. Bog je pozvao Abrahama iz svog doma i odveo ga u zemlju Kanaan. Bog je obećao Abrahamu brojne potomke koji će posjedovati Kanaan kao svoju zemlju. Bog je također obećao da će blagosloviti Abrahamovo sjeme te kroz to sjeme blagosloviti sve narode na zemlji. Problem je bio u tome što su Abraham i Sara bili stari, a Sara neplodna. No Abraham je vjerovao Božjem obećanju, a Bog je smatrao Abrahamovu vjeru pravednošću (Postanak 12,1-4; 15,6).
U svoje vrijeme, Bog je blagoslovio Abrahama i Saru sa sinom Izakom. Bog je ponovio svoje obećanje o mnogim potomcima i blagoslovu Izaku. Izak je imao blizance, Ezava i Jakova. Bog je izabrao Jakova da naslijedi obećani blagoslov i promijenio mu ime u Izrael. Jakov/Izrael imao je dvanaest sinova, koji su postali glave dvanaest izraelskih plemena (Postanak 21,1-6; 25,19-26; 28,10-15; 35,23-26).
Zbog teške gladi, Jakov je preselio čitavu svoju obitelj iz Kanaana u Egipat. Prije nego što je umro, Jakov je dao proročke blagoslove svakome od svojih sinova. Judi je obećao da će među njegovim potomcima proizaći Kralj – Onaj kojeg će častiti svi narodi svijeta. Jakovljeva je obitelj porasla u Egiptu i ostali su tamo sljedećih 400 godina. Potom ih je egipatski kralj porobio bojeći se da će djeca Izraelova postati previše brojna da se s njima nosi. Bog je podigao proroka po imenu Mojsije iz plemena Levijeva koji će izvesti Izraelce iz Egipta i dovesti ih natrag u zemlju koja je obećana Abrahamu (Postanak 46; 49; Izlazak 1,8-14; 3,7-10).
Izlazak iz Egipta bio je popraćen mnogim velikim čudima, uključujući razdvajanje Crvenog mora. Kad su sigurno izišli iz Egipta, djeca Izraelova utaborila su se na brdu Sinaj, gdje je Bog dao Mojsiju Zakon. Ovaj Zakon, sažet u Deset zapovijedi, bio je temelj Saveza koji je Bog sklopio s Izraelom: ako će držati Njegove zapovijedi, bit će blagoslovljeni, ali ako će prekršiti Njegove zapovijedi, trpjet će prokletstva. Izrael je pristao slijediti Božji Zakon (Izlazak 7–11; 14,21-22; 19–20).
Osim što je uspostavio moralni kodeks, Zakon je definirao ulogu svećenika i propisao prinos žrtava za iskupljenje grijeha. Pomirenje se moglo ostvariti samo prolijevanjem krvi žrtve bez mane. Zakon je također detaljno opisao kako sagraditi sveti šator, odnosno šator u kojem će boraviti Božja prisutnost i gdje će se sastajati sa svojim narodom (Levitski zakonik 1; Izlazak 25,8-9).
Nakon primanja Zakona, Mojsije je doveo Izraelce na granicu Obećane zemlje. Ali su ljudi odbili ući jer su se bojali ratobornih stanovnika Kanaana i sumnjali u Božja obećanja. Za kaznu ih je Bog vratio u pustinju, gdje su bili prisiljeni lutati 40 godina. U svojoj milosti, Bog je čudesno providio hranu i vodu za cijelo mnoštvo (Brojevi 14,1-4. 34-35; Izlazak 16,35).
Na kraju 40 godina Mojsije je umro. Jedno od njegovih posljednjih proročanstava odnosilo se na dolazak drugog Proroka koji bi bio poput Mojsija i kojeg ljudi moraju slušati. Bog je koristio Mojsijevog nasljednika, Jošuu, koji će voditi izraelski narod u Obećanu zemlju. Išli su s Božjim obećanjem da se nitko od njihovih neprijatelja neće moći održati pred njima. Bog je pokazao svoju moć u Jerihonu, prvom gradu s kojim su se susreli, i prouzročio da zidovi grada padnu. U svojoj milosti i milosrđu, Bog je poštedio vjernu bludnicu po imenu Rahaba od uništenja Jerihona (Ponovljeni zakon 18,15; Jošua 6).
Sljedećih godina, Jošua i Izraelci uspjeli su izvući većinu Kanaanaca, a zemlja se podijelila na dvanaest plemena. Međutim, osvajanje zemlje nije bilo potpuno. Zbog nedostatka vjere i puke neposlušnosti nisu uspjeli dovršiti posao, a žarišta Kanaanaca su ostala. Ovi poganski utjecaji odrazili su se na Izraelce, koji su počeli prihvaćati štovanje idola i izravno kršili Božji Zakon (Jošua 15,63; 16,10; 18,1).
Nakon Jošuine smrti Izraelci su doživjeli burna vremena. Nacija upada u idolopoklonstvo, i Bog donosi sud u obliku ropstva od strane neprijatelja. Božji narod bi se pokajao i zazvao Gospodina za pomoć. Bog bi tada podigao suca da uništi idole, oporavi ljude i pobijedi neprijatelja. Mir bi potrajao neko vrijeme, ali nakon smrti suca ljudi su se konstantno vraćali u idolopoklonstvo, a ciklus bi se ponavljao (Suci 17,6).
Posljednji sudac bio je Samuel, koji je također bio prorok. Tijekom njegovog vremena Izrael je tražio kralja da vlada njima kako bi bio poput drugih naroda. Bog je udovoljio njihovom zahtjevu, a Samuel je pomazao Šaula kao prvog izraelskog kralja. No Šaul je bio neuspješan. Nije poslušao Boga i bio je uklonjen s vlasti. Bog je izabrao Davida iz plemena Judina da naslijedi Šaula kao kralja. Bog je obećao Davidu da će imati potomka koji će zauvijek vladati na prijestolju (1. Samuelova 8,5; 15,1. 26; 1. Ljetopisa 17,11-14).
Davidov sin Salomon postao je kraljem u Jeruzalemu nakon Davidove smrti. Za vrijeme vladavine Salomonovog sina izbio je građanski rat i kraljevstvo se podijelilo: sjeverno kraljevstvo je nazvano Izrael, a južno kraljevstvo Juda. Davidova dinastija vladala je u Judi (1. Kraljevima 2,1; 12).
Izraelsko kraljevstvo imalo je neprekinutu seriju zlih kraljeva. Nitko od njih nije tražio Gospodina niti pokušao voditi narod prema Božjem Zakonu. Bog je poslao proroke da ih upozore, uključujući i čudotvornog Iliju i Elizeja, ali kraljevi su ustrajali u svojoj zloći. Konačno, Bog je doveo asirski narod na Izrael kao sud. Asirci su deportirali većinu Izraelaca i to je bio kraj sjevernog kraljevstva (1. Kraljevima 17,1; 2. Kraljevima 2; 17).
Kraljevstvo Juda imalo je svoj udio zlih kraljeva, ali lanac bi se slamao povremenim pobožnim kraljem koji je istinski volio Gospodina i tražio da vlada po Zakonu. Bog je bio vjeran svom obećanju i blagoslovio ljude kad su slijedili Njegove zapovijedi. Narod je sačuvan za vrijeme asirske invazije i podnio mnoge druge prijetnje. Za to vrijeme prorok Izaija propovijedao je protiv judejskih grijeha i predvidio babilonsku invaziju. Izaija je također predvidio dolazak Gospodinovog Sluge – On će pretrpjeti za grijehe svoga naroda i biti proslavljen i sjesti na Davidovo prijestolje. Prorok Mihej je prorekao da će Obećani biti rođen u Betlehemu (Izaija 37; 53,5; Mihej 5,2).
Naposljetku, narod Juda također je pao u ogromno idolopoklonstvo. Bog je doveo babilonski narod na Judu kao sud. Prorok Jeremija doživio je pad Jeruzalema i predvidio da će se židovski zarobljenici u Babilonu vratiti u Obećanu zemlju nakon 70 godina. Jeremija je također prorokovao budući savez u kojem Zakon nije bio ispisan na kamenim pločama, nego u srcima Božjeg naroda. Ovaj novi savez rezultirao bi Božjim opraštanjem grijeha (2. Kraljevima 25,8-10; Jeremija 29,10; 31,31-34).
Babilonsko sužanjstvo trajalo je 70 godina. U to su vrijeme služili proroci Daniel i Ezekiel. Daniel je predvidio uspon i pad mnogih naroda. Predvidio je i dolazak Mesije, Izabranika koji će biti ubijen radi drugih (Daniel 2,36-45; 9,26).
Nakon što je Babilon pao pod Perzijancima, Židovi su pušteni da se vrate u Judu. Mnogi Židovi vratili su se kući kako bi obnovili Jeruzalem i hram. Nehemija i Ezra vodili su ta nastojanja, uz ohrabrenje proroka Hagaja i Zaharije. Jedno od Zaharijinih proročanstava uključivalo je opis budućeg Kralja koji će ponizno doći u Jeruzalem jašući na magarcu (Nehemija 6,15-16; Ezra 6,14-15; Zaharija 9,9).
Međutim, nisu se svi Židovi vratili u Judu. Mnogi su odlučili ostati u Perziji, gdje je Bog i dalje pazio na njih. Jedna Židovka po imenu Estera postala je kraljica Perzije i bila ključna u spašavanju života svih Židova u kraljevstvu (Estera 8,1).
Malahija je napisao posljednju knjigu Starog zavjeta. Prorokovao je da će Gospodin doći u svoj hram, ali prije dolaska drugi glasnik pripremit će put Gospodinu. Ovaj će glasnik biti kao prorok Ilija od davnina. Nakon Malahijevog proročanstva prošlo je još 400 godina prije nego što je Bog izravno govorio čovjeku (Malahija 3,1; 4,5).
Stari zavjet je priča o Božjem planu da izvede otkupljenje čovjeka. Na kraju Starog zavjeta Bog ima jedinstveni izabrani narod koji razumije važnost krvnih žrtava, koji vjeruje u obećanja dana Abrahamu i Davidu, i koji čeka Otkupitelja. Ukratko, oni su spremni primiti Onoga koji će zdrobiti Zmiju iz Postanka, Proroka poput Mojsija, Izaijinog patnika, Sina Davidovog, Danielovog Mesiju i poniznog Zaharijinog Kralja – sve se to može naći u jednoj osobi, Isusu Kristu.
English
Kakva je priča Starog zavjeta?
