Pitanje
Kako proces prevođenja utječe na nadahnuće i nepogrešivost Biblije?
Odgovor
Ovo se pitanje bavi trima vrlo važnim pitanjima: nadahnuće, očuvanje i prevođenje.
Doktrina o nadahnuću Biblije podučava da je Sveto pismo „od Boga nadahnuto"; to jest Bog je osobno nadzirao proces pisanja i vodio ljudske autore kako bi se Njegova cjelovita poruka zabilježila za nas. Biblija je uistinu Božja Riječ. Tijekom procesa pisanja dopustili su se osobnost i stil pisanja svakog autora; međutim, Bog je tako uputio pisce da su 66 knjiga koje su proizveli bile bez pogrešaka i upravo ono što je Bog želio da imamo. Vidi 2. Timoteju 3,16 i 2. Petrova 1,21.
Naravno, kada govorimo o „nadahnuću", mislimo samo na proces sastavljanja izvornih dokumenata. Nakon toga proces preuzima doktrina o očuvanju Biblije. Ako je Bog otišao na tako velike daljine da nam da svoju Riječ, sigurno će poduzeti i korake da sačuva tu Riječ nepromijenjenu. Ono što vidimo u povijesti jest da je Bog učinio upravo to.
Židovski pisari su mukotrpno prepisivali starozavjetne hebrejske spise. Grupe kao što su Soferim, Zugot, Tanaim i Mazoreti imali su duboko poštovanje prema tekstovima koje su kopirali. Njihovo poštovanje bilo je povezano sa strogim pravilima koja su regulirala njihov rad: bili su propisani vrsta korištenog pergamenta, veličina stupaca, vrsta tinte i razmak između riječi. Izričito je bilo zabranjeno pisanje bilo čega po sjećanju, a redovi, riječi i čak pojedinačna slova metodički su brojani kao sredstvo dvostruke provjere točnosti. Rezultat svega toga je da su riječi koje je napisala Izaijina olovka još uvijek dostupne danas. Otkriće svitaka s Mrtvog mora jasno potvrđuje preciznost hebrejskog teksta.
Isto vrijedi i za novozavjetni grčki tekst. Dostupne su tisuće grčkih tekstova, od kojih neki potječu iz gotovo 117. godine prije Krista. Sitne varijacije među tekstovima – od kojih nijedna ne utječe na predmet vjere – lako se pomiruju. Bibličari su zaključili da je Novi zavjet koji danas imamo gotovo nepromijenjen u odnosu na izvorne spise. Tekstualni bibličar sir Frederic Kenyon rekao je o Bibliji: „Praktički je sigurno da je sačuvan pravi zapis svakog sumnjivog odlomka… To se ne može reći ni za koju drugu drevnu knjigu na svijetu."
To nas dovodi do prijevoda Biblije. Prijevod je donekle interpretativan proces. Kada se prevodi s jednog jezika na drugi, moraju se donositi odluke. Treba li to biti točnija riječ, čak i ako je značenje te riječi suvremenom čitatelju nejasno? Ili bi to trebala biti odgovarajuća misao, u korist više doslovnog zapisa?
Primjerice, u Kološanima 3,12 neki prijevodi se odnose na „utrobu milosti". Grčka riječ za „utrobu", koja je doslovno „crijeva", dolazi od korijena riječi koja znači „slezena". Drugi prevoditelji izabrali su neknjiževni izraz: „milosrdno srce" („srce" je ono što današnji čitatelj misli kao sjedište emocija) ili „nježno sažaljenje i milosrđe" ili jednostavno „suosjećanje".
Dakle, neki su prijevodi doslovniji od drugih, ali nijedan zasigurno ne čini štetu stihu. Glavno značenje zapovijedi u Kološanima 3,12 jest imati suosjećajnost.
Većinu prijevoda Biblije radi odbor. To daje garanciju da nijedna pojedinačna predrasuda ili teologija neće utjecati na odluke o izboru riječi itd. Važno je imati dobar, pošten prijevod Biblije. Dobar prevoditeljski tim posvetit će se učenju i dopustiti da Biblija govori sama za sebe.
Kao opće pravilo, doslovniji prijevodi imaju manje „interpretativni" rad. „Slobodniji" prijevodi po potrebi imaju nužno više „interpretacije" teksta, ali su općenito čitljiviji. Tu su još parafraze koje uopće nisu prijevodi, već ono što jedna osoba govori o Bibliji.
Dakle, uz sve to u vidu, jesu li prijevodi Biblije nadahnuti i nepogrešivi? Odgovor je ne, nisu. Bog nigdje ne daje obećanje o nadahnuću prijevoda svoje Riječi. Iako su mnogi današnji dostupni prijevodi vrhunske kvalitete, nisu nadahnuti od Boga i nisu savršeni. Znači li to da ne možemo vjerovati prijevodu? Odgovor je opet ne. Pažljivim proučavanjem Pisma, uz vodstvo Duha Svetoga možemo ispravno razumjeti, tumačiti i primjenjivati Pismo. Ponovno, zahvaljujući vjernim naporima posvećenih kršćanskih prevoditelja (i naravno nadzoru Duha Svetoga), današnji dostupni prijevodi su vrhunski i pouzdani. Činjenica da ne možemo pripisati nepogrešivost prijevodu treba nas motivirati na još dublje proučavanje, te udaljiti od slijepe privrženosti prema bilo kojem određenom prijevodu.
English
Kako proces prevođenja utječe na nadahnuće i nepogrešivost Biblije?
