Pitanje
Što znači da nas Bog privlači ka spasenju?
Odgovor
Najjasniji stih u vezi Božjeg privlačenja ka spasenju je Ivan 6,44 gdje Isus izjavljuje: „Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan." Grčka riječ koja se prevodi „privući" je helkuo, a znači „povući" (doslovno ili figurativno). Ovo privlačenje je jasno jednostrano. Bog privlači ka spasenju; mi koji smo privučeni imamo pasivnu ulogu u tom procesu. Nesumnjivo je da se moramo odazvati kad nas privuče, ali samo privlačenje je s Njegove strane.
Helkuo se koristi u Ivanu 21,6 odnoseći se na tešku mrežu punu ribe koja se vuče na obalu. U Ivanu 18,10 vidimo kako Petar izvlači svoj mač, a u Djelima 16,19 helkuo se koristi u opisivanju kako su Pavla i Silu odvukli na trg pred glavare. Jasno, mreža nije imala nikakvog udjela u tome da je se odvuče na obalu, Petrov mač nije imao nikakvu ulogu u izvlačenju, te Pavao i Sila se nisu sami odvukli na trg. Isto se može reći za Božje privlačenje nekih ka spasenju. Neki dolaze dobrovoljno, a neki su privučeni nerado, ali na kraju svi dolaze, iako nemamo udjela u privlačenju.
Zašto nas Bog treba privući ka spasenju? Jednostavno rečeno, ako ne bi to učinio, nikad ne bismo došli. Isus objašnjava da nitko ne može doći ako ga Otac ne privuče (Ivan 6,65). Naravni čovjek nema sposobnost doći k Bogu, niti uopće ima želju doći. Budući da je njegovo srce tvrdo i um pomračen, neobraćena osoba ne želi Boga i zapravo je Božji neprijatelj (Rimljanima 5,10). Kad Isus kaže da nitko ne može doći bez da ga Bog privuče, proglašava potpunu pokvarenost grešnika i jedinstvenost tog stanja. Srce nespašenog čovjeka toliko je pomračeno da toga uopće nije svjestan: „Srce je prijevarno više od svega, i podlo je ono; tko da ga pronikne?" (Jeremija 17,9). Dakle, spašeni smo samo po milosrdnom i milostivom Božjem privlačenju. U obraćenju grešnika, Bog prosvjetljuje um (Efežanima 1,18), naklanja volju prema sebi i utječe na dušu, bez čijeg bi utjecaja duša ostala pomračena i buntovna protiv Boga. Sve je ovo uključeno u proces privlačenja.
Postoji shvaćanje u kojemu Bog privlači sve ljude. To je poznato kao „opći poziv" i razlikuje se od „efektivnog poziva" Božjih izabranika. Odlomci kao što su Psalam 19,1-4 i Rimljanima 1,20 potvrđuju činjenicu da se Božja vječna moć i božanska priroda „jasno vidi" i „razumije" po onome što je stvoreno, „tako da nemaju isprike". No, ljudi ipak negiraju Boga, a oni koji priznaju da postoji i dalje ne dolaze ka spasonosnoj spoznaji o Njemu bez da ih privuče. Samo oni koji su privučeni posebnom objavom – po sili Duha Svetoga i Božjom milošću – dolaze Kristu.
Postoje opipljivi načini na koje oni koji su privučeni spasenju doživljavaju to privlačenje. Prvo, Duh Sveti nas osvjedočuje o našem grješnom stanju i našoj potrebi za Spasiteljem (Ivan 16,8). Drugo, On u nama budi prethodno nepoznati interes za duhovne stvari i stvara želju za njima, a što nikad prije nije bilo prisutno. Odjednom su naše uši otvorene, naša srca naklonjena Njemu, a Njegova Riječ nam postaje nova i uzbudljiva fascinacija. Naši duhovi počinju prepoznavati duhovnu istinu koja nam nikada nije imala smisla: „A naravni čovjek ne prima što je od Duha Božjega jer mu je to ludost, i ne može razumjeti jer se to duhovno prosuđuje" (1. Korinćanima 2,14). Konačno, počinjemo imati nove želje. U nas stavlja novo srce koje je naklonjeno ka Njemu, srce koje ga želi upoznati, slušati i hodati u „novosti života" (Rimljanima 6,4) kojeg obećava.
English
Što znači da nas Bog privlači ka spasenju?
