Pitanje
Trebamo li priznavati grijehe onima protiv kojih smo sagriješili?
Odgovor
Znamo da trebamo priznavati svoje grijehe Bogu, ali mnogi kršćani se pitaju trebamo li priznavati onima protiv kojih smo sagriješili. Trebamo li reći osobi da smo sagriješili protiv nje i da nam je žao? „U svjetlosti hodimo“ (1. Ivanova 1,7) znači da živimo u poslušnosti Božjim zapovijedima. U istom stihu nalaze se reference vezano za oprost kroz Krista i „zajedništvo jedni s drugima“. Dakle, postoji veza između posjedovanja „čistih računa“ i našeg odnosa s drugim ljudima.
Svaki je grijeh u konačnici počinjen protiv Boga (Psalam 51,4). Biblija stalno naglašava našu potrebu da mu priznajemo grijehe (Psalam 41,4; 130,4; Djela 8,22; 1. Ivanova 1,9). Što se tiče priznavanja naših grijeha ljudima, Biblija ne daje izričitu zapovijed. Mnogo puta nam je rečeno da priznajemo svoje grijehe Gospodinu, ali jedina izravna zapovijed da priznajemo grijehe nekome drugome jest u kontekstu molitve crkvenih starješina za bolesne (Jakovljeva 5,16).
To ne znači da nikada ne trebamo tražiti oprost od druge osobe. Biblija daje primjere priznavanja grijeha drugim ljudima. Jedan od njih je kada su Josipova braća tražila njegov oprost u Postanku 50,17-18. Priznavanje grijeha jedni drugima impliciraju i odlomci kao što su Luka 17,3-4; Efežanima 4,32; te Kološanima 3,13.
Izgleda da su načela ovdje sljedeća: 1) Trebamo tražiti oprost od Gospodina za svaki grijeh. On želi „istinu u nutrini“ (Psalam 51,6). 2) Ako je naš odnos s Gospodinom ispravan, onda će se i naši odnosi s drugim ljudima ispraviti. Odnosit ćemo se prema drugima milostivo, pravedno i pošteno (Psalam 15). Griješiti protiv nekoga, a ne pokušati to ispraviti bilo bi nezamislivo. 3) Razmjer isprike za grijeh treba odgovarati razmjeru utjecaja grijeha. Drugim riječima, trebamo tražiti oprost od svakoga tko je izravno uključen u situaciju kako bismo bili iscijeljeni.
Na primjer, ako čovjek pogleda neku ženu s požudom, taj grijeh treba odmah priznati Gospodinu. Nije potrebno niti prikladno taj grijeh priznati ženi. Taj grijeh je između čovjeka i Gospodina. Međutim, ako čovjek prekrši obećanje ili učini nešto što izravno utječe na ženu, mora joj priznati i tražiti od nje oprost. Ako grijeh uključuje veliki broj ljudi, kao što je crkva, muškarac ili žena tada mora priznati grijeh članovima crkve. Dakle, priznanje i isprika mora odgovarati utjecaju. Oni koji su pod utjecajem grijeha trebaju čuti priznanje.
Iako naš oprost od Boga ne ovisi o našem priznavanju grijeha drugima i/ili njihovom oprostu nama, Bog nas poziva da budemo iskreni i susretljivi prema drugima u vezi naših slabosti, osobito kada su uključene naše pogreške. Kada uvrijedimo, povrijedimo ili sagriješimo protiv drugih, trebamo nastojati dati iskrenu ispriku i priznanje i tražiti oprost. Hoće li nam oprost biti dan ovisi o onima kojima smo priznali grijeh. Naša je odgovornost da se iskreno pokajemo, priznamo grijeh i tražimo oprost.
English
Trebamo li priznavati grijehe onima protiv kojih smo sagriješili?
