Pitanje
Što je progresivna objava kada se radi o spasenju?
Odgovor
Izraz „progresivna objava“ odnosi se na ideju i učenje da je Bog otkrio razne aspekte svoje volje i sveukupnog plana za čovječanstvo tijekom različitih vremenskih perioda, koje neki teolozi nazivaju „dispenzacijama“. Prema dispenzacionalistima, dispenzacija je distinktivna ekonomija (tj. određeno stanje stvari) unutar provođenja Božje svrhe. Dok dispenzacionalisti raspravljaju o tome koliki je broj dispenzacija koje su se pojavile kroz povijest, svi vjeruju da je Bog otkrio samo određene aspekte sebe i svog plana spasenja u svakoj od dispenzacija, pri čemu se svaka nova dispenzacija nadograđuje na prethodnu.
Dok dispenzacionalisti vjeruju u progresivnu objavu, važno je imati na umu da osoba ne mora biti dispenzacionalist kako bi prihvatila koncept progresivne objave. Gotovo svi oni koji proučavaju Bibliju prepoznaju činjenicu da određene istine sadržane u Bibliji Bog nije potpuno otkrio prethodnim generacijama. Svi koji danas sa sobom ne donose životinjsku žrtvu kada žele pristupiti Bogu ili koji slave Boga prvog dana u tjednu umjesto posljednjeg razumiju da se takve razlike u praksi i znanju postupno otkrivaju i primjenjuju kroz povijest.
Osim toga, postoje važnija pitanja u vezi koncepta progresivne objave. Jedan od primjera jest rođenje i sastav Crkve, o čemu govori Pavao: „Zbog toga sam ja, Pavao, sužanj Krista Isusa za vas pogane. Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas, da mi po objavi obznani tajnu, kako netom ukratko opisah, po kojoj, čitajući, možete dokučiti moj uvid u tajnu Kristovu, koja se u drugim naraštajima nije obznanila sinovima ljudskim, kao što se sada u Duhu objavi njegovim svetim apostolima i prorocima, da su pogani subaštinici i sutijelo i sudionici obećanja njegova u Kristu — po evanđelju“ (Efežanima 3,1-6 VB).
Pavao navodi skoro isto u Rimljanima: „A Onomu koji vas može učvrstiti — po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po otkrivenju tajne o kojoj se šutjelo od vječnih vremena a sada očitovane i po proročkim pismima po nalogu vječnoga Boga obznanjene svim narodima za poslušnost vjere“ (Rimljanima 16,25-26 VB).
U raspravama o progresivnoj objavi, jedno od prvih pitanja koje ljudi postavljaju jest kako se to odnosi na spasenje. Jesu li se oni koji su živjeli prije prvog Kristovog dolaska spašavali na drugačiji način nego što se ljudi spašavaju danas? U novozavjetno doba, ljudima je rečeno da svoju vjeru stave u dovršeno djelo Isusa Krista i vjeruju da ga je Bog uskrsnuo od mrtvih, i bit će spašeni (Rimljanima 10,9-10; Djela 16,31). Ipak, stručnjak Starog zavjeta Allen Ross primjećuje: „Nevjerojatno je da su svi koji su [u Starom zavjetu] vjerovali u spasenje, svjesno vjerovali u zamjensku smrt Isusa Krista, Sina Božjega.“ John Feinberg dodaje: „Ljudi starozavjetnog doba nisu znali da je Isus bio Mesija, da će Isus umrijeti i da će Njegova smrt biti temelj spasenja.“ Ako su Ross i Feinberg u pravu, što je onda Bog točno otkrio onima koji su živjeli prije Krista, i kako su se starozavjetni sveci spašavali? Što se to, ako se išta, promijenilo u spasenju Starog zavjeta u odnosu na spasenje Novog zavjeta?
Progresivna objava – Dva načina ili jedan način spasenja?
Neki tvrde da oni koji drže do progresivne objave zastupaju dva različita načina spasenja – jedan koji je bio prije prvog Kristovog dolaska i drugi koji je došao nakon Njegove smrti i uskrsnuća. Takvu tvrdnju demantira L. S. Chafer, koji piše: „Postoje li dva načina na koja se jedan čovjek može spasiti? U odgovoru na ovo pitanje može se navesti da je spasenje bilo koje specifične naravi uvijek Božje djelo u korist čovjeka, a nikada djelo čovjeka u korist Boga… Dakle, postoji jedan način spasenja, a to je silom Božjom omogućenom kroz Kristovu žrtvu.“
Ako je to istina, kako se onda objave u vezi spasenja u Starom i Novom zavjetu mogu uskladiti? Charles Ryrie sažima ovo na ovaj jezgrovit način: „Temelj spasenja u sva vremena jest Kristova smrt; preduvjet spasenja u sva vremena jest vjera; objekt vjere u sva vremena jest Bog; sadržaj vjere se mijenja u razna vremena.“ Drugim riječima, bez obzira kada je osoba živjela, njezino spasenje u konačnici ovisi o Kristovom djelu i vjeri u Boga, ali količina znanja koju je osoba imala u vezi detalja Božjeg plana uvećavala se tijekom vremena preko Božje progresivne objave.
Što se tiče starozavjetnih svetih, Norman Geisler nudi sljedeće: „Ukratko, čini se da su u većini slučajeva normativni starozavjetni preduvjeti za spasenje (u smislu izričite vjere) bili: (1) vjera u Božje jedinstvo, (2) priznanje čovjekove grešnosti, (3) prihvaćanje neophodne Božje milosti, te moguće (4) razumijevanje da će doći Mesija.“
Postoji li dokaz u Bibliji koji podupire Geislerovu tvrdnju? Razmotrite ovaj odlomak iz Lukinog evanđelja, koji sadrži prva tri uvjeta:
„Dva čovjeka uzađoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, a drugi carinik. Farizej stade te je ovako molio u sebi: ‘Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili kao i taj carinik. Postim dvaput tjedno, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne htijaše ni oči k nebu podignuti, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milosrdan budi meni grješniku!’ Kažem vam, ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen“ (Luka 18,10-14 VB).
Ovo se dogodilo prije Kristove smrti i uskrsnuća, stoga jasno uključuje osobu koja nema spoznaju novozavjetne evanđeoske poruke kao što je ona jasno izražena danas. U jednostavnoj izjavi carinika („Bože, milosrdan budi meni grješniku!“) nalazimo: (1) vjeru u Boga, (2) priznanje grijeha, te (3) prihvaćanje milosti. Tada Isus daje veoma zanimljivu izjavu: kaže da je ovaj otišao kući „opravdan“. To je isti izraz kojeg je koristio Pavao u opisu položaja novozavjetnog sveca koji je povjerovao evanđeoskoj poruci i pouzdao se u Krista: „Opravdani dakle po vjeri, imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu“ (Rimljanima 5,1).
Četvrti uvjet na Geislerovom popisu nedostaje u Lukinom odlomku – razumijevanje Mesije koji treba doći. Međutim, drugi novozavjetni odlomci pokazuju da je ovo možda bio uobičajen nauk. Na primjer, u Ivanovom iskazu o Isusu i Samarijanki na zdencu, žena kaže: „Znam da dolazi Mesija koji se zove Krist. Kad on dođe, sve će nam objaviti“ (Ivan 4,25). Međutim, kao što je sam Geisler priznao, vjera u Mesiju nije bila nešto što se „moralo imati“ za starozavjetno spasenje.
Progresivna objava – još dokaza iz Biblije
Brza pretraga Biblije otkriva sljedeće stihove u Starom i Novom zavjetu koji podržavaju činjenicu da je vjera u Boga uvijek bila put spasenja:
• „I povjerova Abram Gospodu, i on mu to uračuna u pravednost“ (Postanak 15,6).
• „I dogodit će se da će spašen biti svaki koji zazove ime Gospodnje“ (Joel 2,32).
• „Jer nemoguće je da krv bikova i jaraca oduzme grijehe“ (Hebrejima 10,4).
• „A vjera je osnova onoga čemu se nadamo, dokaz stvarnosti kojih ne vidimo. Jer po njoj stari primiše svjedočanstvo“ (Hebrejima 11,1-2).
• „A bez vjere nemoguće mu je ugoditi; jer tko Bogu pristupa, mora povjerovati da On jest i da je nagraditelj onih koji ga traže“ (Hebrejima 11,6).
Biblija jasno kaže da je vjera ključ spasenja za sve ljude kroz povijest, ali kako je Bog mogao spašavati ljude bez njihove spoznaje o Kristovoj žrtvi za njih? Odgovor je u tome da ih je Bog spašavao na temelju njihovog odgovora na spoznaju koju jesu imali. Njihova vjera je gledala unaprijed na nešto što nisu mogli vidjeti, a danas vjernici gledaju unazad na događaje koji se mogu vidjeti. Sljedeći graf prikazuje ovo razumijevanje:
Biblija uči da je Bog uvijek davao ljudima dovoljno otkrivenja da bi prakticirali vjeru. Sada kada je Kristovo djelo ostvareno, uvjet se promijenio; „vremena neznanja“ su završena:
• „u prošlim naraštajima pustio sve narode da idu svojim putovima. Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena“ (Djela 14,16).
• „Zanemarivši dakle vremena neznanja, Bog sada zapovijeda ljudima svima i svagdje da se pokaju“ (Djela 17,30).
• „Jer svi sagriješiše te su lišeni slave Božje, no opravdani su besplatno njegovom milošću kroz otkupljenje što je u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da bude pomirilište po vjeri u krv njegovu da bi, strpljivošću Božjom, pokazao pravednost svoju zbog otpuštenja [doslovno „puštanja da prođu nekažnjeni“] prethodno počinjenih grijeha “ (Rimljanima 3,23-25).
Prije Kristova dolaska, Bog je nagoviještao Isusovu smrt putem žrtvenog sustava i zahtijevajući od svog naroda razumijevanje da grijeh vodi u smrt. Zakon je dan da bude nadziratelj koji će voditi ljude do spoznaje da su grešnici u potrebi za Božjom milošću (Galaćanima 3,24). No, zakon nije opozvao prethodan Abrahamov savez, koji se temeljio na vjeri; Abrahamov savez je obrazac za spasenje danas (Rimljanima 4). No, kao što je Ryrie naveo iznad, detaljan sadržaj naše vjere – količina dane objave – povećavala se tijekom vremena kako bi ljudi danas imali izravnije razumijevanje onoga što Bog od njih traži.
Progresivna objava – Zaključci
Pozivajući se na progresivnu Božju objavu, John Calvin piše: „Gospodin se uredno držao ovog plana u davanju saveza njegovog milosrđa: kako se dan potpune objave s vremenom približavao, svaki dan ju je sve jasnije očitovao. Prema tome, na početku kada je Adamu dan prvi blagoslov spasenja (Post 3,15), zasvijetlio je kao slabašna iskra. Zatim, nakon što je dodavano još više otkrivenja, svjetlo je raslo do punine, sve više se povećavalo i širilo svoj sjaj. Na kraju – kada su se svi oblaci raspršili – Krist, sunce pravednosti, potpuno je osvijetlilo cijelu zemlju“ (Institutes, 2.10.20).
Progresivna objava ne znači da je Božji narod u Starom zavjetu bio bez otkrivenja ili razumijevanja. Oni koji su živjeli prije Krista, kaže Calvin, nisu bili „bez propovijedanja koje sadrži nadu spasenja i vječnog života, već… su samo izdaleka i u sjenovitim obrisima nazirali ono što mi danas vidimo na potpunom svjetlu“ (Institutes, 2.7.16; 2.9.1; komentar na Galaćanima 3,23).
Činjenica da nitko nije spašen bez Kristove smrti i uskrsnuća jasno se navodi u Bibliji (Ivan 14,6). Temelj spasenja je bila i uvijek će biti Kristova žrtva na križu, a sredstvo spasenja uvijek je bila vjera u Boga. Međutim, sadržaj vjere osobe uvijek je ovisio o količini objave koju je Bog želio dati u određeno vrijeme.
English
Što je progresivna objava kada se radi o spasenju?
