Pitanje
Jesu li svi propovjednici prosperiteta šarlatani i/ili lažni učitelji?
Odgovor
Prije nego što možemo posvetiti ozbiljnu pozornost ovom pitanju, prvo moramo definirati pojam propovjednika prosperiteta. Različite službe imaju različite pristupe predstavljanju evanđelja. Na primjer, humanitarne organizacije zadovoljavaju fizičke potrebe siromašnih dok pridaju zaslugu Isusu. Neki bi taj pristup mogli protumačiti kao propovijedanje prosperiteta, jer mnogi osiromašeni ljudi izjednačavaju kršćanstvo sa zapadnim prosperitetom. Oni mogu odgovoriti na evanđeosku poruku dok je njihova stvarna motivacija da budu prosperitetni. Međutim, za većinu humanitarnih organizacija zadovoljavanje fizičkih potreba samo je dio služenja kompletnoj osobi. To je sredstvo kojim kršćani stječu pravo govoriti o duhovnim potrebama ranjenih ljudi. Ali u propovijedanju prosperiteta, Isusa se predstavlja kao ulaznicu za savršeno zdravlje i financijsko bogatstvo. Istinsko je evanđelje lišeno svoje usredotočenosti na vječnost i svedeno na sredstvo pomoću kojeg svatko može iskusiti svoj najbolji život sada. To je poruka kojom ćemo se baviti u ovom članku.
U Starom zavjetu Bog puno govori o blagoslovu svojih slugu zemaljskim zdravljem, bogatstvom i čašću (npr. Postanak 12,2; Levitski zakonik 26,3-12; Ponovljeni zakon 7,11-15; 30,8-9; 1. Kraljevima 3,11-14). Materijalni blagoslovi bili su dio Mojsijevog i Palestinskog saveza za Izrael. Međutim, fokus Novog zavjeta je na vječnim, a ne zemaljskim nagradama.
Nije svaki propovjednik koji poučava radost blagoslova „propovjednik prosperiteta“. Bog obećava blagoslov onima koji mu vjerno služe i slijede Njegove odredbe (Psalam 107,9; Malahija 3,10-11; Marko 10,29-30). Ali propovjednik koji Boga predstavlja kao sredstvo kojim možemo steći zemaljsko bogatstvo je propovjednik prosperiteta i lažni učitelj. Ovo učenje prikazuje Svemogućeg Boga kao nekog veselog Djeda Mraza čija je primarna svrha prosperirati ljudska bića i ostvariti njihove snove. U propovijedanju prosperiteta čovjek je – ne Bog – prava zvijezda.
Učitelji prosperiteta koriste izraze kao što su vjera, pozitivno priznanje ili vizualizacija kako bi „oslobodili“ izobilje koje je Bog pripremio. Takvi će propovjednici često namamiti slušatelje da „posiju sjeme u ovu službu“ obećavajući obilan povrat na ovo ulaganje. Evanđelje postaje tek nešto više od prepakirane sheme za brzo bogaćenje s propovjednicima koji postaju bogatiji od slušatelja. Često se poziv na prihvaćanje Krista daje na kraju službe koja se temelji isključivo na blagoslovu i pozitivnosti. Unatoč velikom broju odgovora na poziv, treba se zapitati: oni koji se odazivaju, predaju li se Isusu iz Biblije ili obećanju samopoboljšanja i prosperiteta?
Prijelaz s istine na zabludu može biti suptilan, i neki dobronamjerni propovjednici bivaju uhvaćeni u zamku. Moramo paziti da ne prosuđujemo cijelu poruku propovjednika samo na osnovu jedne ili dvije propovijedi. Međutim, kada očito propovijedanje prosperiteta dominira govorničkom platformom, to je samo pokušaj da pohlepa i materijalizam zvuče duhovno. Efežanima 5,5 ima snažne riječi za pohlepne ljude: „Jer znate to da nijedan bludnik, ni nečisti, ni pohlepnik, koji je idolopoklonik, nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjem.“ Premda bismo trebali tražiti od Boga da se pobrine za naše potrebe i očekivati od Njega da to učini (Filipljanima 4,19), Isus nas je upozorio da ne spremamo zalihe zemaljskog bogatstva. Umjesto toga trebamo skupljati blago na nebu (Luka 12,33).
Neuravnotežena usredotočenost propovjednika prosperiteta na zemaljsko blago u izravnoj je suprotnosti s mnogim stihovima koji nas upozoravaju da ne žudimo za bogatstvom (Izreke 28,22; 2. Timoteju 3,2; Hebrejima 13,5). Prva Timoteju 6,8-10 izravno govori o ovakvoj vrsti učenja: „Imamo li hranu i odjeću, budimo time zadovoljni. A oni koji se žele bogatiti, upadaju u napast i zamku, i u mnoge nerazumne i štetne požude koje utapaju ljude u propast i uništenje. Jer ljubav prema novcu je korijen svih zala: hlepeći za njime, neki su odlutali od vjere i sami sebe isprobadali mnogim mukama.“ Kada nam je zemaljsko bogatstvo u fokusu, ne slijedimo učenja Svetog pisma.
Ako težnja za prosperitetom dominira porukom propovjednika, on ili ona mogu biti netko na koga Biblija upozorava. Slijede neke zajedničke osobine mnogih propovjednika prosperiteta:
• Srž njegovih/njezinih poruka je uvijek Božja želja da svakoga blagoslovi.
• Malo je spomena, ako uopće, na Isusove riječi o samoodricanju, uzimanju naših križeva ili umiranju tijelu (Luka 9,23; Matej 10,38, 16,24).
• Gotovo cijelo njihovo učenje usmjereno je na zadovoljenje tjelesnih želja, a ne na duhovnu preobrazbu (Rimljanima 8,29).
• Pozitivne misli o sebi i vlastitoj situaciji često se poistovjećuju s vjerom i predstavlja kao sredstvo kojim se može zadobiti financijski blagoslov.
• Izraženo je odsustvo bilo kakvog učenja o nužnosti patnje u životu vjernika (2. Timoteju 2,12; 3,12; Rimljanima 8,17; Filipljanima 1,29).
• Vrlo malo je razlika između Božje djece i nespašenih u pozitivnim obećanjima poruke (Malahija 3,16-18; Rimljanima 9,15-16).
• Govornik se rijetko upušta u bilo kakvo pravo biblijsko učenje koje ne podržava stalnu poruku pozitivnosti i blagoslova (1. Korinćanima 3,1-3).
• On ili ona se kloni stihova koji su u suprotnosti s pozitivnom stranom poruke (2. Timoteju 4,3).
• Osobno bogatstvo propovjednika često je daleko iznad prosječnog načina života njegove zajednice (Psalam 49,16-17).
• Jedine Božje osobine koje se ikada spominju su ljubav i velikodušnost. Rijetka se pozornost posvećuje Njegovoj svetosti, pravdi i pravednosti.
• Nikada se ne spominje Božji gnjev protiv grijeha niti nadolazeći sud (Rimljanima 2,5; 1. Petrova 4,5).
• Jedini „grijesi“ o kojima se opširno raspravlja jesu negativnost, siromaštvo ili čovjekov neuspjeh da vjeruje u sebe (1. Korinćanima 6,9-10; Filipljanima 3,3).
• Oprost se naglašava, ali s vrlo malo objašnjenja pokajanja koje je bilo toliko važno za Isusa i učenike (Matej 4,17; Marko 6,12; Djela 2,38).
• Molitva vjere se često spominje kao sredstvo kojim ljudi „ne ostavljaju Bogu drugog izbora osim da ih blagoslovi“.
U kršćanstvu je došlo do suptilnog pomaka prema verziji evanđelja koju apostoli ne bi prepoznali. Ljudi postaju biblijski nepismeni i stoga ih lako zavode propovjednici koji izgledaju da poznaju Sveto pismo, ali ga iskrivljuju kako bi zvučalo privlačnije. Ovi propovjednici privlače velike mase, baš kao što je Isus činio kad je hranio tisuće (Matej 14,21), ozdravljao bolesne (Marko 1,34) i činio čuda (Ivan 6,2). Ali kada je Isus počeo poučavati teške istine evanđelja, „mnogi se njegovi učenici povukoše te više nisu išli s njim“ (Ivan 6,66). Opadanje popularnosti nije dovelo do toga da Isus razvodni svoju poruku. Nastavio je poučavati istinu sviđalo se to ljudima ili ne (Ivan 8,29). Isto tako, apostol Pavao se oslobodio optužbe pred Efežanima ovim riječima: „Stoga vam svjedočim u ovaj dan da sam čist od krvi sviju, jer nisam propustio navijestiti vam sav naum Božji“ (Djela 20,26-27). Kad bi današnji učitelji prosperiteta slijedili obrasce Isusa i Pavla, mogli bi biti sigurni da njihova djela neće biti spaljena na sudnji dan (1. Korinćanima 3,12-15).
English
Jesu li svi propovjednici prosperiteta šarlatani i/ili lažni učitelji?
