Pitanje
Koja je razlika između izlazaka i udvaranja?
Odgovor
Izlasci i udvaranje su dvije metode započinjanja odnosa sa suprotnim spolom. Iako postoje nekršćani koji izlaze s namjerom da imaju niz intimnih tjelesnih odnosa, to nije prihvatljivo za jednog kršćanina i nikad ne smije biti razlog za izlaženje. Mnogi kršćani gledaju na izlaske kao nešto malo više od prijateljstva, te održavaju prijateljski aspekt izlazaka sve dok oboje ne budu spremni obvezati se jedno drugome kao potencijalni bračni partneri. Prije svega, izlaženje je vrijeme kada kršćanin saznaje vjeruje li njegov potencijalni bračni partner također u Krista. Biblija nas upozorava da se vjernici i nevjernici ne bi trebali ženiti, jer oni koji žive u (Kristovom) svjetlu i oni koji žive u tami ne mogu živjeti u skladu (2. Korinćanima 6,14-15). Kao što smo prethodno naveli, za vrijeme izlaženja ne bi trebalo biti previše ili uopće fizičkog kontakta, budući da je to nešto na što treba čekati do braka (1. Korinćanima 6,18-20).
Prilikom udvaranja dvoje ljudi nemaju nikakav fizički kontakt do braka (ni dodirivanje, ni držanje za ruke, ni ljubljenje). Mnogi u udvaračkom odnosu neće provoditi nikakvo vrijeme zajedno osim ako su cijelo vrijeme prisutni članovi obitelji, ponajprije roditelji. Osim toga, parovi koji se udvaraju iskazuju svoje namjere kako bi vidjeli je li druga osoba prikladan bračni partner. Zagovornici udvaranja tvrde da udvaranje omogućuje da se dvoje ljudi istinski upoznaju u više platonskom okruženju bez pritiska fizičke intimnosti ili emocija koje im zaklanjaju pogled.
Postoje svojstveni problemi u oba načina. Za one koji izlaze i provode vrijeme sami sa suprotnim spolom kojeg smatraju privlačnim može doći do iskušenja kojima se teško oduprijeti. Kršćanski par koji izlazi mora imati postavljene granice i obvezati se da ih neće prelaziti. Ukoliko shvate da im je to preteško, moraju poduzeti korake kako bi bili sigurni da će za vrijeme koje provode zajedno uvijek častiti Krista, te da nikada neće grijehu davati priliku da preuzme kontrolu nad njihovim odnosom. Isto kao i s parom koji se međusobno udvara, roditelji para koji izlaze trebaju biti uključeni u odnos, upoznavati odabranika njihovog djeteta i biti izvor mudrih i razumnih savjeta i smjernica za oboje.
Udvarački način pokazuje vlastiti niz problema. Iako mnogi zagovaratelji vide udvaranje kao jedini izbor za pronalaženje partnera, drugi ga smatraju surovim i pretjerano kontrolirajućim. Osim toga, paru može biti teško pronaći „pravu“ osobu kada se suočava u javnosti pred cijelom obitelji. Nitko nije isti u skupini kao kada je jedan na jedan. Ako par nikada nije sam kada su zajedno, nikada nema tu priliku jedan na jedan kako bi se povezali i upoznali na razini emocionalne i duhovne intimnosti. Uz to, neke su udvaračke situacije dovele roditelje na samu granicu „namještanja brakova“, te rezultirale ljutnjom jednog ili oboje mladih ljudi.
Važno je imati na umu da se ni izlasci niti udvaranje ne zapovijedaju u Bibliji. Na kraju, kršćanski karakter i duhovna zrelost para daleko su važniji od egzaktne prirode kako i kada provode zajedničko vrijeme. Duhovno govoreći, rezultat procesa – ulazak u brak i podizanje obitelji, koje pobožni kršćani, muškarci i žene, prakticiraju na slavu Božju – mnogo je važniji od metode koju koriste kako bi postigli rezultat. „Dakle, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite — sve činite na slavu Božju“ (1. Korinćanima 10,31 VB).
U konačnici, moramo biti oprezni kako ne bismo vjerovali u nečije osobne sklonosti – da su izlasci ili udvaranje „jedini način“ – i krivo gledali na one koji čine suprotno. Kao i u svemu gdje Biblija šuti, u našem umu treba biti najvažnije jedinstvo Kristova tijela, bez obzira na osobne odluke koje drugi donose.
English
Koja je razlika između izlazaka i udvaranja?
